Kako je jedna šljiva ''Valpovka'' skrenula pozornost na sebe...

Prvi dio priče.


Skoro tri mjeseca nakon sijanja lan je počeo žutjeti od tla prema vrhu.

Svako jutro pojave se nove plave latice koje do kraja dana otpadnu, a na mjestu nekadašnjeg cvijeta ostaju okruglasti, debeljuškasti spremnici u kojima je sjeme.

Pretpostavljam da će biljka potpuno požutjeti i osušiti se te ćemo nakon branja iz osušenih trbuščića vaditi zrele sjemenke, zanemarene kapljice zdravlja koje su naši stari vrlo dobro znali iskoristiti.

I dok sam potpuno zaokupljena lanom, pukne mi pod nogom i prsne na sve strane jedna zrela, bijela Valpovka.  Ubrzo se po dvorištu proširi miris na suncu ugrijane šljive. Pohrliše mnogobrojni kukci, ne bi li ukrali nešto od šećera ove slatke ljepotice.  Odmah me podsjeti na jesen, na kazane i burad, kom i mušice.

Ove će godine biti šljiva.
U rane jutarnje sate za hlada, kada možeš susresti vrijedne skupljače, iz mnogobrojnih se šljivika već čuje lupkanje šljiva u kantama, savijaju se leđa, žuljaju koljena, prebiru ljepljivi prsti po suhoj travi...

Još imamo nešto starog pekmeza, a već kreću pripreme za novi. Kao i za rakiju.
Još jednom se prepliću kraj i početak u vječnoj utrci bez pobjednika...

Treći dio priče.

Svatovi!

Prije nekoliko dana najavili su mi da će biti svatovi u ulici.

''Tko se ženi? '' pitam šaljivo
''Dora i Dominik'', svi će u glas.

I zaista, dan poslije mogli smo vidjeti pripreme: nosile su se na livadu stolice, stolovi, sokovi, keksi, mlada je odjenula vjenčanicu, imali su prstenje i pravi buket. Svi uzvanici su se svečano spremili.
I ništa ne bi bilo čudno u ovim svatovima, da glavni akteri nisu mahom  šestogodišnjaci i petogodišnjaci.

Bacao se buket, a onda su plesali po ulici i prašnjavom putu.

Danas ponovno najava: Bit će svatovi!
''Ma tko se sad ženi?''
''Dora i Damjan!''

I sve ispočetka...pratila ih je i jedna crna mačka i mali psić. Ovaj put nosili su i malu zastavu.
Skupili se i roditelji na ulici te posvjedočili ovom svečanom činu.
Hoće li biti još koji svatovi? Ne zna se.

Vesela je parada prolazila ulicom još neko vrijeme pjevajući pjesme, dok su ih znatiželjni prolaznici veselo promatrali.

Krastavci- na brzinu

Sezona je krastavaca započela, a već smo ih se zasitili.
Što ne bi malo zakiselili, onako po starinski?

Jedna staklena 'dunsflaša',
desetak povećih krastavaca (malo zarezanih),
litra vode,
oko dva decilitra octa,
žlica soli i šećera,
koje zrno bibera i
začinske trave po volji...sve od oka, tako je najbolje.

Jedno osunčano mjesto, mada ga baš danas nema...no bit će ovih dana...
Poklopiti, ne zatvoriti...
Za dva dana bit će na stolu hrskavih, blago kiselkastih krastavaca. Čim malo pobijele, gotovi su. Tako su i naše bake kiselile na brzinu, ali one su stavljale komad kruha u vodu s krastavcima. To još nisam pokušala. Tko jest, neka nas pouči.

P.S. Za kraj još nekih vijesti iz lipanjskih povrtnjaka

              Tatina mrkva-ostavljena da proraste u sjeme

               Luk-suši se na prikolici

Šalicom kroz vrt...

Potaknuta Kajinim čajankama izvadila sam mamin stari set za čaj...ili kavu.

Odmah vam pozornost privuku  dame u prekrasnim haljinama i kavaliri koji ih pozivaju na ples ili klečeći recitiraju neke romantične stihove...takve šalice teško je danas pronaći kao i kavalire.
Imaju poseban odsjaj, kao unutrašnjost morske školjke, i elegantan oblik.

Rijetko ih je mama vadila iz ormarića, ne znam zašto, kad je prava milina srkati iz takve ljepote. Sada ih češće rabimo. I dok sestra i ja opčinjene vrtimo šalicama, hvatamo zrake sunca na neobičnom odsjaju tanjurića, mama se čudi što su nas odjednom privukle te stare šalice koje godinama stoje u kuhinji. Sjećam se da je u staroj kući bio i luster s jednakim damama, vjerojatno u setu.

Sestra i ja krenule smo u dvorište kako bi uz šalicu uživale u toplom, iako pomalo vjetrovitom danu...

Odlučismo poći u vrt i zabilježiti neke lijepe trenutke, a glavni model bit će nam-šalica.

 Ivančica, poput jedne od naslikanih dama...uživjela se u ulogu usamljene djeve koja uz šalicu kave razmišlja o...tko zna čemu....

                      

                                                                                                                                                                             

 

   

                         A onda se u priču uplela i tatina dozrela višnja i mamin dud...

A priroda...ona te jednostavno poziva da staneš...iza svakog gutljaja.

I dok lijeno odmaramo na mekom travnjaku, kukci vrijedno zuje uz nas pitajući se, tko im to gazi  procvalu djetelinu...

                   
                     Nakon posljednjeg gutljaja vraćamo šalice na sigurno...do idućeg toplog napitka...

Tour de vrt 2014.

*

Svibanj

Ovako je izgledao u svibnju naš mali vrt...sve je na svom mjestu kako i treba biti...

A tu je i skriveni kutak iz kojeg dobacujem Dejanu svoje primjedbe i ideje dok on vrijedno radi nastojeći ispuniti sve moje zahtjeve...lako je tako :)

Presadili smo s Crvenke jednu lavandu, a tu su i matičnjak i metvica te biljka vegeta...

 Za potrebe vrta preuredila sam i jedan stari stol, naravno salvetnom tehnikom...

 Tikvica, ružmarin i peršin u starom betonskom valovu prekrivenom crijepom...

 **

 Srpanj

Čim kročim u dvorište ugledam žuti suncokret-semafor :)

 Nema više reda u vrtu, ali ubiremo prve plodove rajčica koje mirišu i imaju okus zaista kao rajčica :)

Jedna divlja ruža...      

 ..i smokva...

Na ulazu u vrt miris mirte :) jedva je preživjela zimu, a sad je u punom cvatu :)

 Lavanda, metvica i matičnjak pomiješali su svoje mirise...

 Jedan stručak lavande našao je mjesto u hodniku...

...a stručak metvice pod nadstrešnicom...

Lude bundeve okupirale su pola dvorišta...

                                               

A gle, između bundeva probija se jedan ananas! 

Posadili smo ga prije dvije godine najprije u posudu, dok smo ga ovo proljeće presadili u vrt...što će biti s njim, čut će se...za sada se hrabro drži.