U školi u kojoj sam prije često radila upoznala sam ravnatelja koji obožava tikvice, točnije teglice,...uzgaja ih i oslikava šokačkim ornamentima...upravo od njega prošle sam godine nabavila svoje prve sjemenke teglica....
Sjećam se da je prije dvadesetak godina tata svake godine uzgajao iste, ali uništilo se s godinama sjeme i sad kada je čuo da posjedujem na desetke komada, odmah je tražio i za sebe. Teglice su nam služile za izvlačenje rakije iz drvenog bureta...bilo mi je zanimljivo promatrati tatu kako to radi, ja baš nisam bila uspješna u tome...trebalo je izvuči puno zraka kroz dugački vrat teglice...a uz miris alkohola koji vas pritom intenzivno obuzme to baš i nije jednostavno.
U proljeće sam zasijala sjeme, no trebalo mu je jako dugo da izađe....tek pred ljeto pojavile su se prve biljčice...
Bilo je sedam ili osam teglica, no neke su se osušile i na kraju su preživjele četiri...Nisam bila sigurna kada ih ubrati, a pošto su iznikle sa zakašnjenjem odlučila sam ih ostaviti što duže na lozi....do prvoga mraza.
I evo, četiri gospodične suše se...jest da su pjegaste i ne baš savršeni primjerci, ali meni će odlično poslužiti za izradu lutkica-teglica...Primjećujem i da se sjeme počelo odvajati od stjenki pa pomalo počinju i zveckati.
Nedavno sam srela ravnatelja i sam mi se požalio da sjeme nije bilo baš najbolje ove godine i da mu je slabije izašlo...tako da sam se malo utješila....vjerojatno nije bio problem u meni, već u sjemenkama...
