Prvi dio priče.
Drugi dio priče.
Od prvih plavih cvjetova, preko zelenih glavica do suhih tobolčića...
Nakon četiri mjeseca napokon sam dočekala svoje sjemenkice lana.
Tobolci su potpuno suhi, smeđi i lako se ljuskaju i pucaju.
U tobolčiću je bilo devet sjemenki lana (bude ih 8 do 10).
I tako je završila još jedna mala, povrtlarska avantura. Upoznala sam lan, biljku koju nemamo prilike tako često viđati u svojim vrtovima i na poljima. Biljku koja je u prošlosti u našim krajevima bila cijenjena, a čije sjemenke danas uglavnom uvozimo iz Indije. I ove moje su 'potomci' indijskog sjemenja, uzgojene u hrvatskom tlu. Kako god, krug je zatvoren. U prirodi je sve tako jednostavno.
Fantastično izvedeno. Pomislih kako je dragoceno svako to sitno seme tako kad ga lično uzgojimo. Ja dosta koristim lan za hleb i nemam ispravan odnos prema njemu tako sićušnom kad mi se slučajno rasipa dok mesim.
OdgovoriIzbrišiBaš tako, a nemilosrdno ga rasipamo kad ga kupimo u trgovini...sad je na redu malo pipljaviji dio posla, treba ''rasporiti'' svaki tobolčić i povaditi sjemenkice...sigurno će biti i dosta izgubljenog sjemenja po dvorištu...
IzbrišiOvaj lan ima posebnu vrijednost, zar ne?
OdgovoriIzbrišiDa, ne mogu vjerovati da mi je uspio :)
Izbriši