Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

srijeda, 7. rujna 2016.

Pomoćnik u nastavi

Prije nekoliko godina u jednom prvom razredu najavila sam gošću.
Rekla sam da je ona već ovdje, u učionici, ali malo stidljiva... 

Djeca su se počela okretati, tražiti.
Nadalje sam počela opisivati kako ima plavu kosu, crne hlače, srebrne cipelice...i što sam više opisivala djeca su pogledom više tražila. Nekoliko je dječaka  ustalo sa stolice, okretali su se, gledali pod klupu. ''Pa gdje je?'' 
 ''Zove se Eva i sakrila se u moju torbu'', rekla sam i izvadila lutku Evu.
 Eh, kakav je smijeh tada zavladao. ''Pa to je lutka!'' neki su povikali, nekako i sa čuđenjem i olakšanjem i uzbuđenjem, sve po malo. 
''To je Eva'', nastavim ja i dalje po svom i usput se Eva sama predstavi mojim izmijenjenim glasom.

Ubrzo je Eva ''prošetala'' razredom, čudila se njihovim slovima, a onda i sjedila s njima u klupama. Svi su živnuli i svi su htjeli da Eva sjedi baš za njihovim stolom. Pa je malo sjedila kod jednih, malo kod drugih. Pokazivali su joj kako se piše, kao mlađoj sestrici ili prijateljici, mijenjali glas dok su joj se obraćali. To je bilo vrlo lijepo i slatko i uzbudljivo.
 U razredu je u tom trenutku sjedila i djevojčica koja je nedavno doselila iz Njemačke i koja se posebno vezala za Evu, možda i stoga jer su obje bile ''nove'' pa im je to bilo nešto zajedničko. 

Pod odmorom su djevojčice upitale smiju li Evu povesti sa sobom, a Eva je naravno pristala.  
 **
Dobro je imati krpenog pomoćnika u nastavi. On će ponekad nešto ''izvući'' iz djece što sami možda ne biste mogli. Zgodan je za igre,  dramatizacije, predstave, kao slušatelj u kutku za čitanje, kao prijatelj u klupi, kao onaj tko je najsporiji u razredu pa mu uvijek treba dodatno objašnjenje, kome i sama djeca mogu nešto ponoviti.

Važno je i kako taj pomoćnik izgleda, je li smiješan, ozbiljan, stariji ili mlađi, kakav mu je glas,voli li se šaliti...
Krpenog pomoćnika možete načiniti sami. Od stare tkanine, spužve ili plastike. 

Ovih dana napravila sam dvije krpene lutke-jednu samo od starih krpa (Kiko), a drugu od spužve koju sam zatim prekrila tkaninom (čika  Mika). Obje se lutke stave na ruku kako bismo im mogli pomicati usta. Nadam se da ću im uskoro napraviti i tijela.