Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

ponedjeljak, 21. srpnja 2014.

Tour de vrt 2014.

*
Svibanj

Ovako je izgledao u svibnju naš mali vrt...sve je na svom mjestu kako i treba biti...



A tu je i skriveni kutak iz kojeg dobacujem Dejanu svoje primjedbe i ideje dok on vrijedno radi nastojeći ispuniti sve moje zahtjeve...lako je tako :)



Presadili smo s Crvenke jednu lavandu, a tu su i matičnjak i metvica te biljka vegeta...



 Za potrebe vrta preuredila sam i jedan stari stol, naravno salvetnom tehnikom...





 Tikvica, ružmarin i peršin u starom betonskom valovu prekrivenom crijepom...



 **
 Srpanj


Čim kročim u dvorište ugledam žuti suncokret-semafor :)
 Nema više reda u vrtu, ali ubiremo prve plodove rajčica koje mirišu i imaju okus zaista kao rajčica :)






Jedna divlja ruža...      

 ..i smokva...



Na ulazu u vrt miris mirte :) jedva je preživjela zimu, a sad je u punom cvatu :)





 Lavanda, metvica i matičnjak pomiješali su svoje mirise...



 Jedan stručak lavande našao je mjesto u hodniku...



...a stručak metvice pod nadstrešnicom...





Lude bundeve okupirale su pola dvorišta...

                                               
A gle, između bundeva probija se jedan ananas! 
Posadili smo ga prije dvije godine najprije u posudu, dok smo ga ovo proljeće presadili u vrt...što će biti s njim, čut će se...za sada se hrabro drži.   
                                               

Bebe-tikve

I ove godine zasijali smo teglice u vrtu...vješto se hvataju svojim ručicama-viticama za bilo što u blizini...


Za sada sam zadovoljna urodom, nadam se da će preživjeti što veći broj beba-tikvica...


 Ove godine novina su nam tikvice s dva trbuha iliti dvije glave :)




Ako bude sve u redu, bit će na jesen zanimljivih lutkica...


Iako ih usmjeravamo, one se  tvrdoglavo uspinju svojim putem :)




utorak, 15. srpnja 2014.

P.S.

Dosadio mi stari crni sandučić za poštu pa ga  odlučih malo 'pozlatiti'...

Uporabila sam:

 zlatnu akrilnu boju,
 crnu akrilnu boju,
 konturnu zlatnu boju,
salvetu s uzorkom ruže
 ljepilo,
 lak,
 kist










petak, 11. srpnja 2014.

Ommm


Ne znam jesam li jedina osoba na koju umirujuće djeluju jednolični zvukovi...to je tako oduvijek bilo...možda zato što sam često bila okružena njima?

Nema te pjesme koja će me opustiti kao zvuk kosilice dok guta travu ili pak cirkulara dok se režu drva...taj ponavljajući vrisak pile, pa između samo zvuk motora-znala sam sjesti negdje sa strane i gledati tatu kako reže...i slušati...skoro bih zaspala ...slično je i sa zvukom ''čekičara'' kad bi mama i tata runili ili mljeli kukuruze...nije mi smetala ni prašina ni pokoje zrnce kukuruza koje bi me pogodilo dok sam sjedila u korpi i odmarala...bilo mi je tada tek šest, sedam godina. I uzalud me mama tjerala van iz prašine, a možda se jadna i brinula da joj je dijete poremećeno, jer eto sjedi tu u korpi u štali punoj prašine i žmiri! Što se ne ide van igrati! Nije da nisam i sama pomislila već više puta da sam luda, ali to je jednostavno tako.Znao mi se uvaliti i mačak u krilo pa zajedno sa mnom slušati i presti...

To je kao neki ommmm koji posloži sve elemente i kada ni o čemu ne razmišljam...

Kad sam malo porasla, trčala sam na dvorište i brzo učila dok bi roditelji obavljali neke od tih 'bučnih' poslova. To je bilo nevjerojatno, puno bih brže učila školsko gradivo dok bi u pozadini brujao ton motora runilice ili cirkulara...čak sam znala ostavljati teže sadržaje za te prilike i jednostavno bi sve ulazilo u glavu...Jesam li si ja to umislila ili je zaista tako djelovalo? Meni je pomoglo.
Orunjeni kukuruzi


Sva sreća pa je krenula sezona rezanja drva...svaki dan netko od susjeda pali pilu...a ja uživam :)

Naša drva u Doli, Šag


A evo i brzinski prikaz u obliku stripa :)