Što ne bi malo zakiselili, onako po starinski?
Jedna staklena 'dunsflaša',
desetak povećih krastavaca (malo zarezanih),
litra vode,
oko dva decilitra octa,
žlica soli i šećera,
koje zrno bibera i
začinske trave po volji...sve od oka, tako je najbolje.
Jedno osunčano mjesto, mada ga baš danas nema...no bit će ovih dana...
Poklopiti, ne zatvoriti...
Za dva dana bit će na stolu hrskavih, blago kiselkastih krastavaca. Čim malo pobijele, gotovi su. Tako su i naše bake kiselile na brzinu, ali one su stavljale komad kruha u vodu s krastavcima. To još nisam pokušala. Tko jest, neka nas pouči.
P.S. Za kraj još nekih vijesti iz lipanjskih povrtnjaka
Tatina mrkva-ostavljena da proraste u sjeme
