Časna Bogdana

Crkva je bila vrlo prisutna u mom životu i imala je velik utjecaj na mene tijekom cijelog mog djetinjstva, puno više nego danas, moram priznati.Tada mi je bilo nezamislivo ne otići nedjeljom na svetu misu s bakom i bratom, a u našoj crkvi sam se uvijek osjećala kao kod kuće. Iako, taj osjećaj je ostao isti i danas mada nisam toliko redovita kao prije.

 Baka i ja redovito smo išle na misu, a i poslije, kada je zaklopila oči, ostala je ta navika, rekla bih prije potreba, pa smo brat i ja, a kasnije i sestra, svake nedjelje odlazili na već poznata nam naša mjesta.

 Nedjeljom u devet sati bila je dječja misa, koja je bila posjećena u velikom broju. Tamo sam prvi put ugledala i časnu Bogdanu. Visoka, vitka, sijede kose... Znam da mi je prišla za vrijeme jedne mise i rekla da ne smijem tako lamatati nogama jer nismo na nogometu, a onda mi  tutnula par bombona u ruku.

Tako je ona obilazila po crkvi i čim bi ugledala neko nervozno dijete nešto bi mu prišapnula i počastila ga bombonima. Pazila je na red i mir kad bi dječaci bili brbljavi. Brat Marko ponosno me predstavio kao svoju mlađu sestru, a poslije kada sam krenula u školu i meni je časna Bogdana predavala vjeronauk...svi smo voljeli časnu Bogdanu, i ne znam zašto, ali ja sam vjerovala da mene baš posebno voli...možda je svatko od nas tako mislio...jednostavno je bila takva.
Više puta mi je poklonila dječji koncil Mak koji sam obožavala čitati, a koji nisam mogla svaki put kupiti, i ona je to znala.

Kada smo išli na pripreme za svetu pričest, časna Bogdana nas je učila što i kako ćemo učiniti. Dolazili smo u malu kućicu časnih sestara u župnom dvorištu, u učionicu, i tamo se pripremali, a netko bi od nas svaki put donio cvijeće-kao da smo se natjecali tko će joj više donijeti i koga će najviše voljeti...ja i opet mislim da je mene najviše voljela :)

3.6.1998.  Razredna fotografija s časnom Bogdanom-ja sam se naravno stisnula odmah uz nju :)

Kada je nakon nekoliko godina časna Bogdana otišla iz naše župe, ostavila nam je adresu na koju smo joj mogli pisati. Brat i ja poslali smo nekoliko pisama, a onda je vremenom ta veza pukla...došla je nova časna sestra, časna Fides, koju smo također obožavali i s kojom smo dugo održavali kontakt putem pisama...

ali jako me zanima što je s časnom Bogdanom, je li još živa, gdje sada stanuje? Sjeća li se još nas...