Krastavci- na brzinu

Sezona je krastavaca započela, a već smo ih se zasitili.
Što ne bi malo zakiselili, onako po starinski?

Jedna staklena 'dunsflaša',
desetak povećih krastavaca (malo zarezanih),
litra vode,
oko dva decilitra octa,
žlica soli i šećera,
koje zrno bibera i
začinske trave po volji...sve od oka, tako je najbolje.

Jedno osunčano mjesto, mada ga baš danas nema...no bit će ovih dana...
Poklopiti, ne zatvoriti...
Za dva dana bit će na stolu hrskavih, blago kiselkastih krastavaca. Čim malo pobijele, gotovi su. Tako su i naše bake kiselile na brzinu, ali one su stavljale komad kruha u vodu s krastavcima. To još nisam pokušala. Tko jest, neka nas pouči.

P.S. Za kraj još nekih vijesti iz lipanjskih povrtnjaka

              Tatina mrkva-ostavljena da proraste u sjeme

               Luk-suši se na prikolici

''Ja posijah lan...''

 Prije mjesec i nešto dana posijala sam lan.
 Zašto?
 Iz znatiželje... Uostalom, nekada su na našim prostorima redovito sijali lan.

 S obzirom da lan dosta rabimo u kuhinji i stavljamo ga u gotovo sva jela, pitala sam se bi li ekološki uzgojeno sjeme  koje kupujemo u trgovini ( a koje je porijeklom iz Indije :(  )  proklijalo u mom vrtu... Naravno da neću početi proizvoditi lan u dvorištu, ali iz znatiželje sam, bez nekakvog posebnog reda razbacala sjemenke na nekoliko mjesta, ugazila ih u zemlju i poslije zaboravila na nj.

Pojavile su se najprije tanašne zelene biljčice sitnih listova. To je sigurno to, pomislila sam, i pustila neka rastu.
Nakon nekog vremena biljke su porasle u visinu i izdigle se iznad sitnog korova koji je nezadovoljan ostao čučati u njihovoj sjeni, koliko god se pokušavao izdignuti.

Jutros me dočekalo iznenađenje! Prvi plavkasti cvjetovi otvorili su svoje latice!

        

Cvijet je provirio i između listova Dejanove paulovnije, kojoj još nije našao mjesto za presađivanje i koja će ubrzo odrveniti usred povrtnjaka!

Pratit ćemo što će se dalje događati, kako će se biljka mijenjati, a nadam se da ću se sjetiti zabilježiti i ''žetvu'' :)

Već nekoliko dana pjevam onu našu staru: ''Ja posijah lan, baš na Ivandan...''  Još preostaje da posijem repu, a da Dejan veli mak!
 No to će biti neka druga priča...

Drugi dio priče.
Treći dio priče.

Tour de vrt 2014.

*

Svibanj

Ovako je izgledao u svibnju naš mali vrt...sve je na svom mjestu kako i treba biti...

A tu je i skriveni kutak iz kojeg dobacujem Dejanu svoje primjedbe i ideje dok on vrijedno radi nastojeći ispuniti sve moje zahtjeve...lako je tako :)

Presadili smo s Crvenke jednu lavandu, a tu su i matičnjak i metvica te biljka vegeta...

 Za potrebe vrta preuredila sam i jedan stari stol, naravno salvetnom tehnikom...

 Tikvica, ružmarin i peršin u starom betonskom valovu prekrivenom crijepom...

 **

 Srpanj

Čim kročim u dvorište ugledam žuti suncokret-semafor :)

 Nema više reda u vrtu, ali ubiremo prve plodove rajčica koje mirišu i imaju okus zaista kao rajčica :)

Jedna divlja ruža...      

 ..i smokva...

Na ulazu u vrt miris mirte :) jedva je preživjela zimu, a sad je u punom cvatu :)

 Lavanda, metvica i matičnjak pomiješali su svoje mirise...

 Jedan stručak lavande našao je mjesto u hodniku...

...a stručak metvice pod nadstrešnicom...

Lude bundeve okupirale su pola dvorišta...

                                               

A gle, između bundeva probija se jedan ananas! 

Posadili smo ga prije dvije godine najprije u posudu, dok smo ga ovo proljeće presadili u vrt...što će biti s njim, čut će se...za sada se hrabro drži.   

                                               

Bebe-tikve

I ove godine zasijali smo teglice u vrtu...vješto se hvataju svojim ručicama-viticama za bilo što u blizini...

Za sada sam zadovoljna urodom, nadam se da će preživjeti što veći broj beba-tikvica...

 Ove godine novina su nam tikvice s dva trbuha iliti dvije glave :)

Ako bude sve u redu, bit će na jesen zanimljivih lutkica...

Iako ih usmjeravamo, one se  tvrdoglavo uspinju svojim putem :)

Crvenka

Pada snijeg...a samo prije nekoliko dana bili smo na Crvenki, kosili travu, šetali vinogradom i obrezivali neke voćkice...Što je meni mamina ''bašča'' i tatina ''Ćilimanka'' to je Dejanu Crvenka. 

 Crvenka je zemlja u Šagu,odmah iza kuće, gdje svekrva ima povrtnjak i u produžetku vinograd. Sve skupa je na brdašcu pa s vinograda možete vidjeti crkvicu i krovove kuća...

Dejan bi rado svaki dan išao na Crvenku...kad bi mogao...

 Lijepa je Crvenka, posebno u kasno proljeće i ljeto kada svi dolazimo brstiti maline, kupine, trešnjice, a svekrva već trči s punom vrećicom ogromnih krumpira koji ovdje uvijek dobro uspiju...

Ali još ćemo pričekati do trešnjica...uljuljalo nas je toplo vrijeme i zaista smo povjerovali da ćemo ove godine preskočiti snijeg...ipak, bolje je i za trešnje da zima odradi svoje.