Revi, revi magare

Kažu da sam bila dosta pekmezavo dijete...i da sam se znala 'derati' zbog gluposti.

Meni je pak u sjećanju moj stariji brat koji je plakao kad god bi izgubio u partiji 'Čovječe ne ljuti se' ili bilo kojoj drugoj igri...on, dječak, pa takva ljutibaba, mislila sam si uvijek...čak sam mu i popuštala u igri Mlina, ali sudbina nekako baš hoće da plačljivko izgubi pa da se onda puri i duri i više se ''nikada'' ne želi igrati...a meni je bilo svejedno hoću li izgubiti ili ne, samo da se igramo.

Međutim, sjećam se kako baka Cvita i meni nekom prilikom recitira rugalicu Revi, revi...

Revi, revi magare
sutra ćemo na bare
 i na Banju Luku
 'di' se govna vuku!

To je bila njena, kraća verzija, a original je glasio ovako:

Revi, revi magare,
Sutra ćemo na bare.
Zakla baba junicu,
dade malom guzicu
i guzno crivo
da mu nije krivo.
I stare gaćetine
da otare baletine
Revi, revi…

Toliko me  ljutilo kad bi baka to posprdno recitirala da sam se derala još i više...što je i cilj takvih pjesmica, sad mi se čini...a mama bi na to dodala: 'Nek' se dere, manje će pišat' :)

Osim rugalice, znala je recitirati jednu zabavnu pjesmicu-igru:

Di si bila,
u selu na prelu
šta si radila,
pila vina,
je si l' meni ostavila
jesam,
di,
u tikvici na polici.
Dođe miš,
miš prde,
tikva puče, 
vino se proli,
pogledaj gori!

I na to bi baka pokazala prstom negdje gore prema stropu ili kuhinjskim elementima, a ja bih svaki put pogledala za njom... Bilo je zabavno zamišljati  kako miš trči po nekakvoj drvenoj polici, na kojoj je zemljani vrč s vinom pa još se na kraju sve i prolije! Eto ti veselja pa onda sve od početka...

Baka (drži Ivančicu ) i ja, 1994.

Zaboravljena pita

Volimo jesti pite.

Baka Cvita i mama pravile su često pitu krumpiraču, burek s mesom, pitu sa sirom, bundevaru, zeljanicu sa špinatom...no nekako su najrjeđe pekle pitu s kiselim kupusom.
Mama Zagorka brzo je preuzela bakinu bosansku kuhinju.

Pita je to...mmm, posebno fina. Djeluje sirotinjski, a opet bogata okusom. Pravile bi ju zimi, kada je kiselog kupusa u izobilju...na starom ''šporetu'' pržila bi baka sitno narezani kiseli kupus...fino bi mirisalo...
Mijesilo se tijesto, brašno letjelo na sve strane...
Tata obožava tu pitu, pogotovo ako je jaaako masna, a baka je samo takve i pravila...sjećam se njenih masnih ruku, do laktova, i od uha do uha...
...dugo ju nisam jela pa odlučih podsjetiti nepce na te stare dane...i okuse...da ju sada može probati baka, što bi rekla? Vjerojatno da treba još zamastiti...

Priče bake Cvite

Baka Cvita nije znala pričati bajke i priče koje danas bake pričaju djeci-ona nije znala tko je Crvenkapica niti Pepeljuga... pričala je priče iz Bosne, iz prošlosti, koje je sama doživjela ili koje je čula od drugih. Priče koje je meni ispričala su neobične i tajnovite...a zanimljivo mi je bilo i to što je ona uistinu vjerovala u sve to što je govorila...

Jedan čovjek iz njihovog sela išao je kolima po putu i u daljini ugledao čovjeka kako stoji. Upitao ga je treba li prijevoz i povezao ga. Čovjek je samo šutio. Ubrzo je ugledao i ženu. Također ju je povezao...Vozili su se, a žena i muškarac su cijelo  vrijeme šutjeli...Kada su došli do raskrižja, htio ih je upitati kamo idu, no kad se okrenuo nikoga nije bilo kraj njega. Bio je uvjeren da su to bili Isus i Marija.

Također mi je ispričala da negdje postoji grob u kojemu se često može čuti kako svećenik vodi misu kada se prisloni uho...

Pričala je i da su znali vidjeti neobične pojave dok su čuvali ovce, kako bi iznenada naišao vjetar u obliku vrtloga i da su to bile vile i vilenjaci koji su plesali po putu...

Najdraže od svega mi je to, što je ona sve to ozbiljno pripovijedala i vjerovala u ono što govori.

Moja bosansko-zagorska kombinacija

Bosansko-zagorska kombinacija čini se da je pun pogodak!

No, kako je mama Zagorka završila u Šagu i upoznala Tomu Buluta koji je iz Bosne, preko Potnjana doselio u Valpovo?
Sve je počelo ovom svadbom u Novom Marofu-baka Barbara i djed Ivan Andrašić

A nastavilo se u Šagu, kamo je najprije došao moj djed potražiti posao, a za njim su došli šogor Ljubek i sestra Dragica, žena Barbara (moja baka) i sin, te roditelji. Poslije je rođena moja mama Milica....

Baka i djed u Šagu.

Ujak Stjepan

 Ujak Stjepan i mama Milica

 Djed Ivan (u sredini) i ujak Stjepan (desno) u Šagu, oko 1970.g.

 Mama Milica (krajnje desno) s rođacima

Za to vrijeme, iz Bosne su već stigli u Potnjane Bulutovi.
Tamo je moj tata imao svoju prvu pričest...

                                                           tata Toma   :)

Ubrzo su došli u Valpovo, no ne u punom sastavu, jer su se neki već skrasili u Potnjanima...


I tko bi rekao da će dvije žene iz potpuno različitih svjetova postati jedna obitelj. Svaka iz svoga kraja došla je ovdje u Slavoniju u potrazi za boljim životom. Ipak, eto ih- Bosanka Cvita i Zagorka Barbara s unukom (mojom sestrom) Ivančicom, 1995. ...

Tko je bila Cvita Bulut?

Nikada nisam čula Cvitu Bulut da viče ili povisuje ton. Ponekad bi se pravila da se ljuti na nas djecu ako bismo bili zločesti. Uzela bi šibu i počela udarati pored nas. To mi je uvijek bilo smiješno. A ako bi nas slučajno dotaknula šibom, ona bi zaplakala. Kada smo išle u šetnju preko bašče do Karašice, morala me kući nositi na leđima jer sam tvrdoglavo odbijala hodati. I tako me jadna osamdesetgodišnja starica vukla na leđima...Cvita je voljela jaaaako slatku kavu, a naučila me i piti kruškovac iz čepa.

Djeda nisam poznavala, preminuo je kada sam imala dvije godine. Svi govore da je bio strah i trepet, mada star i nemoćan zapovjedao je svima i svemu.Tata ga uvijek opravdava da je morao tako, kako bi obitelj ostala na okupu i kako bi preživjeli.  Baka je bila ponizna, pokorna, zbog čega mi je još više draga. Potpuno se posvetila djeci (koje je hvala Bogu bilo puno) i kući. Nakon Dragunove smrti 1988.g. živjela je još točno deset godina, mirnije i više posvećena molitvi i sebi.

Baka je bila blaga, skromna i nenametljiva.
Prepustila je sve svojoj ''nevisti'', a mojoj mami, i nikada nije zapovjedala. Zapravo je bila poput velikog djeteta i možda smo se zato tako dobro slagale. Kako meni, tako je i njoj mama drobila kruh u mlijeko. Bilo je dana, doduše rijetkih, kada bi i baka pokazala svoje kuharsko umijeće. Najčešće ako bi i mama i tata pošli na njivu na cijeli dan. Tada je baka razvlačila tijesto i pravila pitu, tako masnu, da bi se zamastila do ušiju i laktova.
''E moja nevista. Najbolje je meni kod moje neviste.'' govorila je baka Cvita. I nije voljela ići nigdje na ručkove kod svoje mnogobrojne djece, jer kako će joj netko tamo nadrobiti kruh ili izrezati meso...

Ne poznajem nikoga tko nosi ovo neobično ime, Cvita.

Baka je i po tome bila posebna.

       

Cvita

8.4.1916.-16.5.1998.

Sjećanja kroz priče i crteže

S bakom za ruku...

Gdje je puno baba, kilavo je dijete- kažu stari ljudi.
Možda sam zato i kilava. Mnogo sam puta s bakom Cvitom, kako smo ju svi zvali, išla na kavu kod bake Gare i bake Luce u Bosansku ulicu ili kod susjede bake Ivke. Baka je uvijek govorila kako sam ja njezino oko jer  nije dobro vidjela i nije mogla sama prijeći cestu.
Obožavale su me te starice, govorile kako sam pristojna i mirna te hranile zeljanicama, krumpiračama i jajačom. Ne sjećam se o čemu su točno razgovarale, često su se jadale kako im je teško. Prisjećale su se prošlosti. Nije mi bilo dosadno dva sata sjediti pored njih i mirno slušati kako razgovaraju. Žao mi je što se sada ne sjećam niti jedne njihove priče...

    K.B.Č.          prosinac 2012.