Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

subota, 26. siječnja 2013.

Napolitanke

Dok je tata radio u Urbanizmu (osamdesetih) često je kosio travu u  valpovačkom parku, sadio drveće i obavljao slične prekrasne poslove u prirodi. No i izvan radnog vremena znali su tata i baka zajedno odlaziti u park i kositi  i okretati travu za sijeno. Baka bi kupila napolitanke (one original, prave-kako tata ponosno veli) i tako bi se zajedno posladili. Tata kaže da mu je to bilo jako lijepo, on i baka su se sami družili u prirodi, a neizostavne su bile - napolitanke.

tata Toma (u sredini) u parku


tatine omiljene Jadro napolitanke

2 komentara:

  1. Kako su lepe ove tvoje priče i slike iz prošlosti. Osećam se kao da čitam neki roman, koji sam nekada davno pročitala, pa se sad prisećam nekih detalja. Asocira me na "Baštu sljezove boje", koju jako volim.
    Kažu da svaki čovek ima dve smrti, prva je fizička, kad zaista umre, a druga kad nestanu oni koji su ga pamtili i voleli. Ovo što ti radiš je otimanje od zaborava, borba protiv te druge, još strašnije smrti.

    OdgovoriIzbriši
  2. Upravo si pogodila bit ovih mojih kratkih sjećanja...uhvatila sam samu sebe da svake godine zaboravljam neke detalje o baki i općenito događaje iz djetinjstva i to mi je bilo prestrašno. Stoga sam odlučila brzo zapisati ono što još znam kako ne bih još više toga izgubila, a kroz to pisanje sam uspjela i povratiti iz zaborava neka sjećanja za koja sam mislila da ih više nema...Krenulo je od bake, a sad se širi i dalje...:) A i žao mi je bilo da više nitko nikada ne čuje za Cvitu Bulut, ovako će možda netko nekada slučajno naletjeti na netu na moje slike i pričice... P.S. Još nisam skužila kako pokupiti one nagrade, ali nema veze, počašćena sam što sam ju dobila od nekoga tako talentiranog

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)