Zašto?
Iz znatiželje... Uostalom, nekada su na našim prostorima redovito sijali lan.
S obzirom da lan dosta rabimo u kuhinji i stavljamo ga u gotovo sva jela, pitala sam se bi li ekološki uzgojeno sjeme koje kupujemo u trgovini ( a koje je porijeklom iz Indije :( ) proklijalo u mom vrtu... Naravno da neću početi proizvoditi lan u dvorištu, ali iz znatiželje sam, bez nekakvog posebnog reda razbacala sjemenke na nekoliko mjesta, ugazila ih u zemlju i poslije zaboravila na nj.
Pojavile su se najprije tanašne zelene biljčice sitnih listova. To je sigurno to, pomislila sam, i pustila neka rastu.
Nakon nekog vremena biljke su porasle u visinu i izdigle se iznad sitnog korova koji je nezadovoljan ostao čučati u njihovoj sjeni, koliko god se pokušavao izdignuti.
Jutros me dočekalo iznenađenje! Prvi plavkasti cvjetovi otvorili su svoje latice!
Cvijet je provirio i između listova Dejanove paulovnije, kojoj još nije našao mjesto za presađivanje i koja će ubrzo odrveniti usred povrtnjaka!
Pratit ćemo što će se dalje događati, kako će se biljka mijenjati, a nadam se da ću se sjetiti zabilježiti i ''žetvu'' :)
Već nekoliko dana pjevam onu našu staru: ''Ja posijah lan, baš na Ivandan...'' Još preostaje da posijem repu, a da Dejan veli mak!
No to će biti neka druga priča...
Treći dio priče.
