Meni prva asocijacija na ćirilicu stare su slikovnice koje sam imala u djetinjstvu, a koje su bile popraćene kratkim tekstom na ovome pismu. Ali strašna spoznaja za dijete koje obožava čitati knjige bila je ta, da ih ne može pročitati....čitati svoje, latinično pismo naučila sam vrlo rano, prije pete godine, kada je stariji brat krenuo u školu. On nije učio ćirilicu u školi, dok generacija prije njega jest.
No dobro, zadovoljila sam se prekrasnim ilustracijama i sama osmišljavala što bi to moglo biti u priči. No kopkalo me to i priče su djelovale još tajanstvenije, kada su napisane tim neobičnim slovima. Ostale su sačuvane neke od knjigica, a kada sam malo porasla odlučila sam sama naučiti čitati ćirilicu.
Ispisivala sam slova, ispitivala mamu koja je i sama već pola slova zaboravila i polako otkrivala koje je odgovarajuće slovo na latinici...tada nisam imala pristup internetu i gotovom rješenju kao danas... ali nije bilo teško.
Ove tri slikovnice poklonila nam je baka Eva Vuković, već odavno pokojna starica iz ulice...na njima sam vježbala čitati ćirilicu...
**
***
Ne bih se sjetila svega toga da mi danas nije stigao poklon od
Kaje. Opet me iznenadila prekrasnim knjigicama s ilustracijama Marie Pascual, a između ostalog tu su i priče braće Grimm na ćirilici. Bit će to dobra vježba kako ne bih zaboravila čitati ovo pismo. Ima nešto posebno u dobivanju stare, već čitane knjige...kao da osim napisane priče krije još mnoge druge...još se netko divio tim stranicama i listao ih...
Kajin crtež i pisamce :)
Hvala Kajo na ovom podsjetniku i lijepom poklonu...ne smijemo zaboraviti da koliko jezika (pisama) znamo, toliko i vrijedimo.
