Oblaci u moru...

Dobriša Cesarić

Oblak

U predvečerje, iznenada,

Ni od kog iz dubine gledan,

Pojavio se ponad grada

Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,

I on je stao da se žari,

Al oči sviju ljudi bjehu

Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:

za vlašću, zlatom il za hljebom,

A on - krvareći ljepotu -

Svojim nebom.

I plovio je sve to više,

Ko da se kani dići do boga;

Vjetar visine ga je njiho,

Vjetar visine raznio ga.

akrilne boje, Nebo, travanj 2015.

Kad sam okrenula sliku, Nebo se pretvorilo u uzburkano More :) i više nisam mogla odlučiti što slika predstavlja...

Josip Pupačić

More

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobro jutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

o dobro jutro more kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav

a more sluša pa se smije

pa šuti pa se smije pa se penje

i gledam more i gledam more zlato

i gledam more gdje se k meni penje

i dobro jutro kažem more zlato

i dobro jutro more more kaže

i zagrli me more oko vrata

i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se i smijemo se moru

P.S.

Dosadio mi stari crni sandučić za poštu pa ga  odlučih malo 'pozlatiti'...

Uporabila sam:

 zlatnu akrilnu boju,
 crnu akrilnu boju,
 konturnu zlatnu boju,
salvetu s uzorkom ruže
 ljepilo,
 lak,
 kist

Slatki dome

Pločice od Das mase za ulazna vrata ili ogradu:

glinamol, Das masa

akrilne boje

konturna boja za pisanje

salveta

lak

rafija

Ruže su crvene...

Pronađoh na tavanu staru stolicu lijepog oblika...šteta da propadne...

                                 

Stara šamlica

Mi smo ju zvali šamlica, neki ju zovu hoklica...vjerujem da su svi jednom sjedili na njoj, barem u djetinjstvu.

  Najčešće bih sjedila na šamlici na dvorištu, kada bismo čistili neko povrće, tukli grah koji je razbacan ležao na tatinoj ceradi ili raskaljali višnje...koliko se samo šamlica rasklimalo, nakrivilo svoje nogice, a neke su se i raspale...evo jedne stare šamlice u novom ruhu...

Snjeguljica i Zlatokosa