Još uvijek mi je nevjerojatno da mi osobe, za koje donedavno nisam ni znala da postoje šalju razglednice, pisma i poklone. Nisam to ničime zaslužila. Čudan je osjećaj kad si istovremeno presretan, sjetan, raznježen, tužan, pa opet sretan...I to zato što si dobio nešto prekrasno, lijepo, a ne znaš ni sam zašto.
Ipak, na moju je adresu nedavno stigla razglednica iz susjedne nam Italije, potpuno neočekivano, nenajavljeno.
Otvorih sandučić i vidjeh šarenu karticu-pomislih, netko s ljetovanja me se sjetio, međutim čitam i ne vjerujem! Osoba, za koju nisam niti znala da ima moju adresu mi šalje pozdrave, ponukana mojim postom o razglednicama i pismima!
Fikreta- od srca ti zahvaljujem! Pretpostavljam da je na razglednici tvoje mjesto stanovanja-čini se da ima dugu povijest i mnogo znamenitosti, baš kao stvoreno za tebe i tvoj istraživački duh.
A onda danas, ponovno iznenađenje. Poštar mi donosi paketić iz Srbije i već vidim
Kajino ime na njemu! Da sam sama birala knjigu, ne bih bolje izabrala: Svijet Petra Zečića i prijatelja, cijeli komplet priča, na engleskom! Ne mogu dovoljno zahvaliti na ovako lijepom poklonu. To je, pretpostavljam, najljepša crtana serija koju sam pratila, ili barem jedna od najdražih. Ali to nije sve, tu je i ručno rađena čestitka- mačak se odmara na mekom jastučiću...a netko pije toplu čokoladu...ili čaj s kolačićima...a možda mačak pije čaj?
Hvala vam objema! Tko zna, možda i mi jednom zajedno popijemo toplu čokoladu...ili čaj s kolačićima...
