Čardak ni na nebu ni na zemlji

Kada sam naučila čitati? Uistinu se ne sjećam. Bilo je to davno prije nego sam krenula u školu. Pošto je moj stariji brat Marko krenuo tri godine prije mene,  uz njega sam savladala čitanje. Imao je prekrasne početnice i čitanke s lijepim ilustracijama. Sjećam se priče Čardak ni na nebu ni na zemlji, čiji naslov mi je dugo godina bio nejasan. Zamišljala sam uistinu čardak (u kojemu se čuva kukuruz) kako lebdi negdje u zraku na visokim stupovima. Gdje se nalazi taj čardak, tko ga je tamo sagradio?
Nisam razumjela da se zapravo govori o dvorcu u kojemu je živio zmaj. I danas, nakon mnogo godina, taj mi je naslov tako zanimljiv i lijep. I dalje zamišljam prazan čardak na kojemu spava zmaj i viri kroz drvene letvice...

Blog award

Potpuno neočekivano dobih nagradu od Inne s  prekrasnog bloga http://inaablue.blogspot.com/  Sweet shabby blue :) Hvala ti Inna :)

Evo i pravila nagrade:

- zahvali osobi koja ti je poslala nagradu 
- stavi na svoj blog logo nagrade

- stavi na svoj blog link njenog bloga
- daruj nagradu sedmero blogova s manje od 50 članova
- stavi linkove na svoj blog
- obavijesti ljude o primitku nagrade
- napiši sedam činjenica o sebi

Nadam se da neće biti problema što odlučih promijeniti jedno pravilo i dodijeliti nagradu mojim najdražim blogovima koje pratim, a nema ih puno :) Redoslijed koji sam stavila potpuno je nevažan, svi su predivni i teško je odabrati najbolji.

http://kototamo.blogspot.com/           KO To TAMO...
http://oggy-design.blogspot.com/       Oggy desidgn studi &  kreativna radionica
http://nena3110.blogspot.com/            Moj cvetni svet
http://unikatimaka.blogspot.com/        Unikatni pokloni
http://ilmondodifikreta.blogspot.com/   Il Mondo de Fikreta
http://kajin-blog.blogspot.com/            Kajin blog
http://bojaninetvorevine.blogspot.com/ Bojanine tvorevine
http://leptir-mojpribor.blogspot.com/     Leptir
http://inaablue.blogspot.com/              Sweet Shabby Blue

Činjenice o meni:

sestra

supruga

učiteljica

jednostavna

komplicirana :)

samokritična

nostalgična

Proljetni radovi ~ Valpovo ~

Osvanulo je sunčano, proljetno jutro. Iako više ne stanujem s roditeljima, ne mogu propustiti tako važan događaj kao što je sijanje naše stare bašče (da, bašče, ne povrtnjaka, to je jednostavno izraz koji mi je ostao iz djetinjstva i koji ima za mene posebnu boju, toplinu...povrtnjaci su svi ostali...naša je bašča). Mama Milica i tata Toma natrpali su stara kolica raznoraznim sjemenkama, motikama i krenuli puteljkom kroz mokru travu. Tata je već prethodno pripremio Zemlju koja  nestrpljivo očekuje da ju poškakljamo, počešljamo i napunimo veselim stanarima: krumpirima, graškom i lukom. Tko će kamo, tko li će živjeti pored koga? Kao da se i sami otimaju u vrećici i uskaču u maminu ruku ne bi li se što prije smjestili u toplom tlu.

Izvlačimo redove, kopamo rupe, a krumpiri strpljivo čekaju u drvenom sanduku. Ne miješaju se s ostalim povrćem, znaju da će kao i uvijek dobiti najviše prostora u bašči. Podrugljivo gledaju sitno sjemenje koje je  vjetar baš izvrnuo iz vrećice...

Kada su krumpiri sigurno smješteni u svojim kućicama mama se posvećuje grašku. Zrnje pokrivamo zemljinim pokrivačem s nadom da će trud uroditi plodom. 

I dok umorni krećemo kući, tratinčice se čude kamo već odlazi ova smiješna družina, ta tek je podne. A mi uz škripu starih kolica ulazimo u dvorište ostavljajući iza sebe bašču, tatin šljivik, Karašicu i poljski put. I svi su zadovoljni odrađenim poslom: sjemenke, Zemlja i mi.

Blog award

Ovu posebnu nagradu pripremila sam za blog Katarine Kljajić (Kaje)- http://kajin-blog.blogspot.com/
Ovo je ujedno i prva nagrada koju sam ikome dodijelila :) pošto sam nova u tome.
Katarina nam kroz svoje radove prikazuje mnogo toga: drage ljude, bajke, vile, prirodu...sve ono što je zapravo djeci najdragocjenije. Ali ne samo djeci, već i nama koji se još osjećamo kao dijete. Njene siluete potiču na maštanje, na stvaranje priče, daju nam slobodu jer svatko od nas može ju ''obojiti'' svojim bojama, dati joj lice, zamisliti drugačije...iako ih rado gledam i onako tamne, tako izazivaju neku sjetu u meni, kao da su i one nostalgične, kao da su sjena nečega što je završilo...

Ovo je nagrada za očuvanje dječjeg duha, kojega i sama nastojim njegovati.

Mira Fujita - Pierrot Love

Ne mogu  a da ne napišem post o klaunu tužnih očiju s ružom u ruci i suzom na obrazu.
Jako dugo nisam mogla otkriti tko je autor tih prekrasnih ilustracija, a i tijekom godina sam bila zaboravila na njih. Sjećam se da smo mi, djevojčice, imale spomenare na čijim je prvim stranicama upravo bio taj predivni lik.
Danas je teško pronaći radove Mire Fujita, ali sjećam se da mi je mama jednom kupila blokić za pisanje s njenom ilustracijom. Uvijek me zanimalo zašto je tužan, što mu/joj se dogodilo? Divila sam se raskošnim kragnama i crnoj kapici...tek s godinama sam shvatila da je, kao i uvijek, u pitanju nesretna ljubav.

Ilustracija za post ''Ćilimanka''

Blog Award

Dobih još jednu nagradu za blog od Kaje, hvala ti!
Za tebe ću morati kreirati neku posebnu, jer ju uistinu zaslužuješ.
Za sve koji nisu imali prilike vidjeti  prekrasne radove slikarice Katarine Kljajić: obavezno posjetiti stranicu
http://kajin-blog.blogspot.com/

Djeca Šume

Children of the Forest  (Tomtebobarnen)  ~  Elsa Beskow

Istražujući po internetu naiđoh na prekrasne ilustracije švedske spisateljice za djecu i ilustratorice Else Beskow (1874.).

 Children of the Forest je knjiga o šumskoj obitelji koja živi u korjenu stabla, duboko u šumi. Priča prikazuje njihov idiličan život kroz četiri godišnja doba, njihove prijatelje životinje, zgode i nezgode.

Osim ove, Elsa Beskow ilustrirala je još mnogo svojih priča...žao mi je što i mi ne možemo uživati u njima na našem jeziku....ovdje možete vidjeti izbor njenih priča.
 http://www.amazon.com/Elsa-Maartman-Beskow/e/B0034OMAGQ

                     

Priče bake Cvite

Baka Cvita nije znala pričati bajke i priče koje danas bake pričaju djeci-ona nije znala tko je Crvenkapica niti Pepeljuga... pričala je priče iz Bosne, iz prošlosti, koje je sama doživjela ili koje je čula od drugih. Priče koje je meni ispričala su neobične i tajnovite...a zanimljivo mi je bilo i to što je ona uistinu vjerovala u sve to što je govorila...

Jedan čovjek iz njihovog sela išao je kolima po putu i u daljini ugledao čovjeka kako stoji. Upitao ga je treba li prijevoz i povezao ga. Čovjek je samo šutio. Ubrzo je ugledao i ženu. Također ju je povezao...Vozili su se, a žena i muškarac su cijelo  vrijeme šutjeli...Kada su došli do raskrižja, htio ih je upitati kamo idu, no kad se okrenuo nikoga nije bilo kraj njega. Bio je uvjeren da su to bili Isus i Marija.

Također mi je ispričala da negdje postoji grob u kojemu se često može čuti kako svećenik vodi misu kada se prisloni uho...

Pričala je i da su znali vidjeti neobične pojave dok su čuvali ovce, kako bi iznenada naišao vjetar u obliku vrtloga i da su to bile vile i vilenjaci koji su plesali po putu...

Najdraže od svega mi je to, što je ona sve to ozbiljno pripovijedala i vjerovala u ono što govori.

Ples vila

Za sve koji vole vile i vilenjake...a znam da ih ima :)

♫

Come and play as the wild fairies play

In a magical circle, a fairy ring

You won't want to leave and forever you'll stay

Where the vision is bright as spring

Come and dance the wild fairy dance

Spin in a circle as fast as light

Once you begin you are caught in a trance

And the world can grow old in a single night

♫