S bakom za ruku...
Gdje je puno baba, kilavo je dijete- kažu stari ljudi.
Možda sam zato i kilava. Mnogo sam puta s bakom Cvitom, kako smo ju svi zvali, išla na kavu kod bake Gare i bake Luce u Bosansku ulicu ili kod susjede bake Ivke. Baka je uvijek govorila kako sam ja njezino oko jer nije dobro vidjela i nije mogla sama prijeći cestu.
Obožavale su me te starice, govorile kako sam pristojna i mirna te hranile zeljanicama, krumpiračama i jajačom. Ne sjećam se o čemu su točno razgovarale, često su se jadale kako im je teško. Prisjećale su se prošlosti. Nije mi bilo dosadno dva sata sjediti pored njih i mirno slušati kako razgovaraju. Žao mi je što se sada ne sjećam niti jedne njihove priče...
 |
| K.B.Č. prosinac 2012. |
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na komentaru :)