Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

srijeda, 20. studenoga 2013.

Zaboravljena pita

Volimo jesti pite.

Baka Cvita i mama pravile su često pitu krumpiraču, burek s mesom, pitu sa sirom, bundevaru, zeljanicu sa špinatom...no nekako su najrjeđe pekle pitu s kiselim kupusom.
Mama Zagorka brzo je preuzela bakinu bosansku kuhinju.

Pita je to...mmm, posebno fina. Djeluje sirotinjski, a opet bogata okusom. Pravile bi ju zimi, kada je kiselog kupusa u izobilju...na starom ''šporetu'' pržila bi baka sitno narezani kiseli kupus...fino bi mirisalo...
Mijesilo se tijesto, brašno letjelo na sve strane...
Tata obožava tu pitu, pogotovo ako je jaaako masna, a baka je samo takve i pravila...sjećam se njenih masnih ruku, do laktova, i od uha do uha...
...dugo ju nisam jela pa odlučih podsjetiti nepce na te stare dane...i okuse...da ju sada može probati baka, što bi rekla? Vjerojatno da treba još zamastiti...








Broj komentara: 6:

  1. Izgleda primamljivo! Nisam se više ni sjećala da se može praviti pita od kupusa, nekad je to znala napraviti i moja mama, pravila je i od repe, ali to je bilo tako davno, Lijepo je uživati u malim stvarima i sjećanjima na drage osobe i zaboravljene ukuse.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ovo izgleda preukusno.Obožavm pite ali sama se ne usuđujem da razvijam kore.Tek planiram taj poduhvat...;) Svaka čast,majstorski urađeno!

    OdgovoriIzbriši
  3. Ovo stvarno izgleda prefino iako nisam ljubitelj kiselog kupusa..

    http://plavabarb.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)