Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

utorak, 12. svibnja 2015.

Oblaci u moru...

Dobriša Cesarić
Oblak


U predvečerje, iznenada,

Ni od kog iz dubine gledan,

Pojavio se ponad grada

Oblak jedan.


Vjetar visine ga je njiho,

I on je stao da se žari,

Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.



I svak je išo svojim putem:

za vlašću, zlatom il za hljebom,

A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.



I plovio je sve to više,

Ko da se kani dići do boga;

Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.


akrilne boje, Nebo, travanj 2015.










Kad sam okrenula sliku, Nebo se pretvorilo u uzburkano More :) i više nisam mogla odlučiti što slika predstavlja...



Josip Pupačić
More
I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobro jutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se i smijemo se moru



Broj komentara: 6:

  1. Slikajući nebo naslikala si more.. <3

    OdgovoriIzbriši
  2. :) Pesme su predivne, isto kao i tvoje morsko nebo ili nebesko more. Dopada mi se kako god da ga okreneš.

    OdgovoriIzbriši
  3. Lijepe pjesme si nam odabrala, a slika je ono što posmatrač želi da vidi, more ili nebo :) Nadam se da ćeš nastaviti sa slikanjem ( i poezijom)!

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)