Potaknuta Sandrinim postom o starom, rukom ispisanom receptu...
Rukopisa ima svakakvih, krasopisa i švrakopisa, ali često zaboravljam da iza njega stoji čitav niz ispisanih riječi, riješenih ili neriješenih matematičkih zadataka...netko je s mukom napisao oproštajno pismo, a netko uživao piskarajući vedre stihove...što odlučuje o tome kakav ćemo rukopis imati?
Sigurno je da iza krasopisa stoji mnogo vježbe i truda...ili samo želje i volje. Svome sam rukopisu uvijek pridavala veliku pažnju, a često i procjenjivala ljude na temelju njihovih...ne znam zašto.
Znači li lijep rukopis da iza njega stoji sređena, mirna, staložena osoba...ili perfekcionist opsjednut detaljima, uplašen pogreškama...i obrnuto, jesu li nečija ''pijana'' slova znak njegove nestabilnosti, neurednosti ili jednostavno nebrige za sitnice...
Rukopis izlazi iz nas, stoga nije ni čudno da ga rabe za kojekakve dijagnoze. Sve što smo prošli i što je ostavilo trag na nama, ostavlja trag i na našem rukopisu...on se mijenja tijekom života, zajedno s nama...on je preslika našega stanja...
Postoji cijela znanost (grafologija) posvećena rukopisu...u što se nimalo ne razumijem...ali zanimljivo je razmišljati o tome...
Iza nas će ostati mnogi ispisani papiri...nešto živo što će progovarati o nama i kad nas ne bude...to je jače od fotografije...tanka nit od tinte kojom smo ispleli nešto o sebi i nalik sebi.
Zapišite nešto lijepo na papir...da iza vas ne ostanu samo nestvarna slova ekrana, a ona se gube kad nestane struje...
Odlučih skupiti rukopise nekih ljudi...ne radi analize, već kako bih sačuvala nešto njihovo, živo, skupljat ću i dalje.
