Prošle sam godine uredila stari, smeđi stol...sad sam ga samo prelakirala...
A ove godine na red je došao također smeđi, stari, ali okrugao stolić za čajanku u dvoje...Najprije prebojan bijelom bojom, zatim uređen salvetama te prelakiran lakom...
Sad će druženja biti i oku ugodnija...
Ovaj stari okrugao stolić umalo je završio u drvarnici pod teškom oštricom sjekire, no rekoh zašto? Četiri nožice još mogu podnijeti teret nekoliko keramičkih šalica iz kojih se širi miris crne kave ili pak biljnog čaja...Ljudi se lako rješavaju starih stvari, a nove teško nabavljaju...ili prelako možda? Tako je i s ljudima...ponekad je dovoljno učiniti male promjene da nešto zablista i pokaže svoj puni sjaj...potrebno je malo truda i vremena...rješavamo li se tako i ''starih'' ljubavi...odjednom nam se netko učini istrošen i bezvrijedan, kao da zaboravimo koliko je šalica na leđima nosio ovaj mali stolić...naravno da se oštetio, izgubio boju, ali to se može srediti...nemojte olako ostavljati svoje stoliće, stolice...ljubavi...oni imaju poseban šarm...nisu savršeni kao novi predmeti doneseni tek iz prodavaonice...a sjetite se da će i oni za neko vrijeme postati stari...
