Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

petak, 9. kolovoza 2013.

Časna Bogdana

Crkva je bila vrlo prisutna i imala velik utjecaj na mene tijekom cijelog mog djetinjstva, puno više nego danas.

 Baka i ja redovito smo išle na misu, a i poslije je ostala ta navika pa smo brat i ja, a kasnije i sestra, svake nedjelje odlazili na već poznata nam naša mjesta.

 Nedjeljom u devet sati bila je dječja misa, koja je bila posjećena u velikom broju. Tamo sam prvi put ugledala i časnu Bogdanu. Dosta visoka, vitka, sijede kose...barem je takva ostala u mome sjećanju.  Znam da mi je prišla za vrijeme jedne mise i rekla da ne smijem tako lamatati nogama jer nismo na nogometu, a onda mi  tutunula par bombona u ruku.

Tako je ona obilazila po crkvi i čim bi ugledala neko nervozno dijete nešto bi mu prišapnula i počastila ga bombonima. Pazila je na red i mir kad bi dječaci bili brbljavi. Brat Marko ponosno me predstavio kao svoju mlađu sestru, a poslije kada sam krenula u školu i meni je časna Bogdana predavala vjeronauk...svi smo voljeli časnu Bogdanu, i ne znam zašto, ali ja sam vjerovala da mene baš posebno voli...možda je svatko od nas tako mislio...jednostavno je bila takva.
 Puno puta mi je dala besplatno dječji koncil Mak koji sam obožavala čitati.

časna sestra Bogdana, fotografija s naše prve pričesti


Kada smo išli na pripreme za pričest, časna Bogdana nas je učila što i kako ćemo učiniti. Dolazili smo u malu učionicu u župnom dvorištu i tamo se pripremali, a netko bi od nas svaki put donio cvijeće-kao da smo se natjecali tko će joj više donijeti i koga će najviše voljeti...ja i opet mislim da je mene najviše voljela :)


3.6.1998.  Razredna fotografija s časnom Bogdanom-ja sam se naravno stisnula odmah uz nju :)

Kada je nakon nekoliko godina časna otišla, ostavila nam je adresu na koju smo joj mogli pisati. Brat i ja poslali smo nekoliko pisama, a onda je s vremenom ta veza pukla...došla je nova časna sestra, časna Fides, koju smo jednako obožavali i s kojom smo također dugo održavali kontakt putem pisama. Do unazad nekoliko godina dobivali smo od nje čestitku za Uskrs, a moj brat Marko ju je posebno volio...časnu Fides vidjeli smo prošle godine kad je došla u valpovačku župu u posjet i razgovarali smo s njom...ostala je ista...:)

ali jako me zanima što je s časnom Bogdanom, je li još živa, gdje sada stanuje? Sjeća li se još nas...

4 komentara:

  1. Kako su lijepa sjećanja iz djetinjstva!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jesu lijepa...ali istovremeno su mi i teška, jer čini se kao da je to bilo u nekom prošlom životu, kao da se nije ni dogodilo...tako je daleko...i ja sam druga osoba...tako je to.

      Izbriši
  2. Probaj da saznaš šta je s njom..I ja često sa setom razmišljam o ljudima iz svog detinjstva,posebno ako nemam nikakve informacije o njihovoj sudbini i životu..Lepa sećanja su ti ostala...Pozdrav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mogla bih saznati od časne, da, hvala ti :), pozdrav!

      Izbriši

Hvala na komentaru :)