Tako se i u ovaj zimski dan probudilo u meni sjećanje na proljetno zelenilo i zrela ljetna polja...
četvrtak, 28. veljače 2013.
Ono čega nema
Neobično je to da vrlo često (gotovo uvijek) slikam ili crtam ono čega nema: ako je zima- slikam proljeće ili ljeto, a u ljetni dan me iznenada uhvati jesenska sjeta i maštam o maglovitim jutrima i suhom lišću...Rijetko kada crtam ono što je ispred mene, uvijek ono što je prošlo ili što će tek biti.
Tako se i u ovaj zimski dan probudilo u meni sjećanje na proljetno zelenilo i zrela ljetna polja...
U krošnjama jablana, tempera
Lovac u žitu, tempera
Tako se i u ovaj zimski dan probudilo u meni sjećanje na proljetno zelenilo i zrela ljetna polja...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Često tako biva, da čeznemo za nečim čega nema i da ga u svojoj mašti i stvaralaštvu stalno oživljavamo. Meni se to isto dešava.
OdgovoriIzbrišiAkvareli su divni, sveži, puni života...
Naročito mi se dopada ovaj gornji.
Usput da napomenem da sam promenila naziv bloga (sada je Kajin blog ili Kaja's Blog). Od sada je na novom linku
http://kajin-blog.blogspot.com/
Pozdrav
Hvala Kajo, pratim te i dalje!
Izbriši