Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

ponedjeljak, 12. kolovoza 2019.

Slika-igračka od filca

Stranica izrađena od filca može biti dio Tihe knjige (''quiet book''), no može biti i samostalna igračka ili slikovni predložak za pripovijedanje i igranje. Ujedno je to lijep ukras u dječjoj sobi, na zidu ili polici, šaren, mekan, prilagođen i malima i velikima.

U tu svrhu izradila sam dvije zasebne stranice.

 *










 **

Kućica od čokolade (Ivica i Marica)





  




 




četvrtak, 27. lipnja 2019.

Gusarski dan u vrtiću

Vrući, ljetni dan pravo je vrijeme za neku gusarsku temu.



Na poziv tete iz vrtića posjetila sam Damjanovu skupinu te im pripremila nekoliko gusarskih zadataka. Skupina je to od dvadesetak djece starosti od tri do pet godina. Mnogo se toga može na ovu temu odraditi s djecom, a u svemu mi je pomagao i Jednooki Bill, papagaj od kolaž papira koji je vrlo brzo osvojio srca mališana te je naposlijetku odlučio ostati u vrtiću. Djevojčice su obećale dobro brinuti o njemu.

Na samom početku ukrcali smo se na moj brod tako što su sva djeca prehodala preko daske-nitko nije upao u more, na našu sreću, no morski psi su ostali gladni.







Uslijedio je razgovor uz slike o gusarima te se pokazalo kako djeca već mnogo znaju o ovoj temi. 


Prvi zadatak bio je utrka brodova. 
Djeca su se natjecala tko će prije vratiti brod u luku, koristeći slamčicu i snagu svojih pluća. Trebalo je biti i precizan te dobro usmjeriti slamčicu, nama odraslima vrlo lak, no djeci i ne tako jednostavan zadatak.






Nakon utrke trebalo je iskopati blago iz pijeska. Bilo je tu različitih školjaka, dragulja i dijamanata...




Djeca su se podijelila u pet posada te su rješavali u skupinama jednostavne listiće: labirint, crtanje linija, brojanje i zaokruživanje brojeva te bojanje papagaja, koliko je tko mogao ovisno o uzrastu.





Posljednji zadatak bio je igra ''Slijepi kapetan''. S povezom na očima trebalo je dobro slušati upute (lijevo-desno-naprijed) te doploviti do blaga pazeći na stijene.



Uz gusarski pozdrav ''Ahoj'' oprostila sam se od malih gusara, a Billa ostavila u dobrom društvu. Kući sam ponijela lijepe uspomene i prekrasan poklon !








petak, 5. travnja 2019.

Ptice od jastučnice

Nakon dugo vremena, predugo, pustila sam na slobodu svoje ptice.
Od stare jastučnice i perja žarkih boja, izašle su iz mene na brzinu, kao iz krletke kojoj je vlasnik slučajno zaboravio zatvoriti vratašca.
Ptice su slobodne...sjede na grančici vrbovih grana, gledaju svojim prišivenim očima...

         


















srijeda, 13. prosinca 2017.

Hermina Beretovac

Žena koja je imala petlju,  otputovala u Argentinu, zaradila novac, vratila se u Valpovo, a zatim izgradila svima poznatu zgradu na Zelenom brijegu...
Hermina Petrović (djevojački Beretovac), rođ. 1903.
Otac Luka Beretovac, majka Sidonija Koch
Otilia Koch (Beretovac)-maćeha/teta




 suprug Gustav Petrović (1899.-1946.)



Nakon udaje za Gustava Petrovića 13.10.1924., Hermina se zajedno sa suprugom odvažila u svijet  u daleku Argentinu...kao što mnogi danas trbuhom za kruhom odlaze u daleke krajeve. Trebalo je mjesec dana ploviti do odredišta, a zatim se snalaziti u nepoznatoj zemlji. Hermina je bila kuharica bogatim argentinskim obiteljima, dok se Gustav najvjerojatnije bavio stolarskim poslovima. Prema pričanju Andrije (Zdenka) Vidušića, Hermina je u Argentini dobila i vozačku dozvolu te je imala svoj automobil. Postojala je i fotografija koja tome svjedoči, no nažalost je izgubljena. Prema sačuvanoj Hermininoj putovnici ponovno je zatražila vizu u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Buenos Airesu 24.12.1934. te je ista produžena šest mjeseci, a zatim je 4.1.1935. zatražila dozvolu za prolazak Italijom. Ulazak u Italiju u Napulj prijavljen je 22.1.1935., a dva dana poslije 24.1.1935. u Trst. U Valpovo se prijavila 28.1.1935.
Ponovno dobiva dozvolu za odlazak u Argentinu 24. travnja 1936., a valjanost putovnice produljena je u Valpovu 30. svibnja  do 30. studenog 1936. 
















Za vrijeme boravka u Argentini, 13.1.1929.g. u mjestu Pineyro,  Hermina i Gustav  bili su kršteni kumovi još jednom Valpovčaninu, Josipu Biukliji (rođ. 29.9.1928.), a čiji su roditelji Josip i Marija rođ. Kurutz također otišli za poslom. Tome nam svjedoči dokument u vlasništvu Pavice Bulut, kćerke Josipa Biuklije, Izvod iz popisa krštenih, original i prijevod s kastiljanskog (španjolskog) jezika  zatražen 20.9.1942.
Prijevod Krsnog lista iz 1942. s kastiljanskog jezika
 na hrvatski
Originalni zapis iz 1929. o krštenju Josipa Biuklije,
Argentina, Pineyro
























U zapisu se spominju kumovi  Hermina i Gustav Petrović

Nakon povratka u Valpovo uslijedila je gradnja gostionice. Najprije su kupili zemljište na tzv. zelenom brijegu iliti ''brdu'', od kapelice sv. Roka pa sve do Karašice. Poslije su prodavali dio po dio  zemljišta (placeve) za izgradnju kuća. Uz samu gostionicu Hermina je izgradila i obiteljsku kuću, tj. doradila već postojeću, pomalo neobičnog izgleda za ono vrijeme, s polukružnim staklenim predsobljem i sobicom u potkrovlju s izlazom na terasu.

Hermina Petrović rodila je sina Zdenka 1943.g., no dijete je ubrzo preminulo, a samo tri godine kasnije, 1946., ostala je udovica.  Poslije se udala za Viktora Vidušića-Brđana (1904.-1966.), poznatog atletu koji je svoju snagu znao pokazivati i u valpovačkom cirkusu. Zajedno su posvojili dijete, Andriju (Zdenka) Vidušića ( rođ.1945.), koji je bio ratno siroče, a s njima je živio i  Viktorov sin iz prvog braka Dragan Vidušić.
Andrija zvani Zdenko i danas živi u Valpovu u obiteljskoj kući.

Na fotografiji u dvorištu svoje kuće,  s drugim suprugom Viktorom Vidušićem-Brđanom (prvi s lijeva),   kumom Mikolićem (pored Hermine) i njegovom suprugom, Viktorovim bratićem Birovljevićem (drugi od desna), uz sami desni rub fotografije (zamućeno) Njiba ''okreće'' janje
*fotografija u vlasništvu Zlatka Beretovca (Australija-Valpovo)



mali  Andrija-Zdenko (lijevo) s očuhom Viktorom Vidušićem

1951.g. Hermina je ponovno bila kuma Josipu Biukliji, ovaj put na vjenčanju s Anom Mrganić
1951.Vjenčanje Josipa Biuklije i Ane Mrganić, kuma Hermina pored mladoženje sa suprugom Viktorom i posvojenim sinom Andrijom (Zdenkom)



Gostionica na ''zelenom brijegu'' bila je vrlo poznata i posjećena, muškarci su dolazili kartati,  organizirale su se zabave za praznik rada, tzv. 1.maj, doček Nove godine, a najviše posjetitelja bilo je u dane vašara koji se nalazio u blizini iza gostionice (glavna ulica prema Belišću s lijeve strane). Tada bi ljudi svratili nešto pojesti i popiti: kuhao se čobanac, fiš-paprikaš, u dvorištu se peklo i kuhalo. Imala je gostionica i kuhinju i jednu spavaću sobu. Dolazile bi tada u ispomoć služiti i tetke Beretovac, Slava i Pavica te Viktorova sestra Anica ''Brđanica'', prisjeća se Andrija Vidušić . Kao konobari radili su i Mirko Balentić te Mata Jerbić. Prema pričanju rođaka, Zlatka Beretovca (Australija) skuhala je Valpovčanima specijalitet od kornjača...



Ispred gostionice: slijeva na desno Viktor Vidušić, Branko Varžić, Jožika Kozari, Tončika Lončarić, Branko Mijatović ''Bajica'' te Stjepan Franjić ''Šalaj'' ispred

Kada joj je zgrada ''oduzeta'' nacionalizacijom, nastavila je raditi za plaću, na svome...

Andrija Vidušić  prisjeća se Hermine kao vrlo sposobne žene kojoj je mnogo toga ''išlo od ruke'' pa je tako sama sazidala šogorici Anici ''Brđanici'' smočnicu.



Andrija (Zdenko) Vidušić, na ulici se vidi dio zgrade u kojoj je gostionica

Pogled na gostionicu iz dvorišta preko puta, Andrija sa susjedom Nadom Vuksanić




Radila je u svojoj gostionici do odlaska u mirovinu, nakon čega je posao još neko vrijeme vodio Viktor. Hermina je još povremeno pila kavu u gostionici sa svojim kolegicama i rodicama.
Viktor Vidušić preminuo je 22.2.1966.g., dok je Hermina sahranjena na valpovačkom groblju 1971.g .

Hermina oko 1970.
 Grobnica Gustava Petrovića, Zdenka Petrovića, Viktora Vidušića i Hermine VIdušić .
*fotografije i putovnica u vlasništvu Andrije (Zdenka)Vidušića


Gostionica na ''brdu'' još je nekoliko puta zaživjela, no nikada s tolikim uspjehom kao u svojim počecima. Zasigurno je to jedno od poznatijih mjesta u Valpovu, gdje su se ljudi svakodnevno okupljali, proveli lijepe trenutke i obilježili neke događaje. Hermina Beretovac, po svemu sudeći, bila je vrlo sposobna žena koja se odvažila u svijet, što se mnoge žene u ono vrijeme ne bi usudile, te ostavila trag što u samom izgledu grada Valpova što u životu mnogih građana.


Ukoliko možete dopuniti podatke javite se na kbulut.rn@gmail.com