Prije nekoliko godina pronašli smo kod Dejana na tavanu staru pisanku. Kakvo je uzbuđenje zavladalo kada sam vidjela koliko je stara (1939.g.) i koliko očuvana. Djevojčica Kata Špoljarić, učenica četvrtog razreda u Šagu, zabilježila je riječi svoga učitelja, iz kojih možemo iščitati neke običaje i događaje toga vremena.
Vježbali su pisanje na latinici i ćirilici. Ono što me najviše iznenadilo jest prekrasan rukopis kakav malo tko ima. U vrijeme kada su djeca puno više radila oko kuće, a manje vremena provodila za knjigom, ova je djevojčica uvježbala lijep krasopis.
Srećom, netko je pisanku ostavio u koferu među knjigama gdje je odležala sedamdesetak godina. Sada imamo čast pročitati ta sitna slova, te precizne linije iz tankog pera. Dok promatram kapljice tinte na starom papiru, zamišljam strogog učitelja koji diktira i djecu koja polako zapisuju pazeći na svako slovo...
