Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

subota, 25. svibnja 2013.

Dražesni pupoljci svibanjski

Prošlo je mjesec dana od kad smo posijali maminu ''bašču''. Nevjerojatno je kojom brzinom se sve promijenilo, zazelenjelo, oživjelo....osim samoga bilja pojavili su se i mnogobrojni stanari,  zlatice i mravi, ptice...i naše mačke se ponekad valjaju po salati ili leže u hladu luka.











Šljivik...





Karašica...


4 komentara:

  1. Kako je lepa bašta, sva nabujala i tako uredna. Vidi se da je neko brižno neguje. Neverovatno je kako je sve tako brzo poraslo. Čini mi se, kao da si juče objavila fotografije sejanja.
    Predivan je taj tvoj kraj, deluje prijatno, pitomo. Verovatno je lepo sesti u hladovinu, ispod drveća i gledati kako povrće napreduje...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vide se u svemu ruke moje mame...iako boležljiva, većinu poslova obavi ona. Ja isto tako ne mogu vjerovati da je prošlo mjesec dana, gledam i ne vjerujem da je tako brzo sve naraslo...ide vrijeme...a kakvi su tek zvukovi u bašči! Pošto je na kraju iza šljivika odmah Karašica, čuju se kojekakve čudnovate ptice, žabe, cvrčci...najsmješnije mi je ''deranje'' vrana. Već duže vrijeme razmišljam da o njima napišem jedan post, presmiješne su mi te glomazne, crne ptice...kao i svrake...uvijek nam kradu zrnje iz zemlje i čeprkaju...:)

      Izbriši
  2. Ja gajim cvijeće, pa mi je poznata ta radost kad vidiš kako neka biljka raste i napreduje. Divna je ova bašta, vidi se koliko je truda i ljubavi uloženo. Ova zelena boja, voda, drveće - odmor za oči i dušu.

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)