Pjesnici su čuđenje u svijetu

Koliko često čitate pjesme?
Čini mi se ponekad da je ta aktivnost ostala zarobljena u nekim davnim vremenima...nekada su se stihovi čitali na klupi u hladu nekog mirisnog stabla...ili u kasne sate pod svjetlom stare lampe.

Danas svi čitaju romane, a čita li itko pjesme?

Pjesma može na predivan način u nekoliko riječi dotaknuti biće, otkriti istinu...može rasplakati, nasmijati u par redaka, u trenu...može li to ijedan roman...

Povremeno ću objaviti neke meni zanimljive i drage pjesme.

Nikola Šop

Isus čita novine

Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,

donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,

ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge,

tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,

gledajuć mračenje na tvome licu čistom.

Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.

Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,

stojeći pred tobom, sav stidom obuzet.

I da li bih imao dosta snage u svom glasu,

kada bih pred tobom branio ovaj svijet.

Na teška ta slova pao bih svojim stasom malim.

Radost čovjeka bi u oku mome zasijala.

O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,

nek se i dalje vrti naša zemlja mala.

Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.

I pustio da ostaneš sam u svome bolu.

Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri

mirisni, blagi kruh na stolu.