Prije nekoliko godina stvorila sam tušem ljubavne čovječuljke...duboko proživljavaju sve emocije, često su tužni... svatko od nas ima jednog svog ljubavnog čovječuljka, svoju presliku u ovom izmišljenom svijetu... svakome sam od njih dodijelila i jednog vjernog pratitelja, sjenu, u obliku mrava...oni ih vjerno slijede..ponekad pobjegnu...zapravo ih oponašaju...
Nevolje u sedmom nebu...
Još uvijek su vezani...sidrom
U potrazi...
E,baš mi se sviđaju ovi ljubavni čovečuljci,prelepo si ilustrovala jednu važnu temu koja je često banalizovana...Divno,stvarno...Pozdrav!!:)
OdgovoriIzbrišiHvala ti, baš si me usrećila :)) priznajem da je na svakoj od slika uvijek i moj čovječuljak...zapravo na taj način izbacujem nekakve svoje probleme...ili se samo radujem. Pozdrav!
IzbrišiHaha...znam da ti čovečuljci znaju da budu komplikovani i u isto vreme važni i nezamenljivi;)))
IzbrišiIstina, kao i mi :)
IzbrišiSamo bujna mašta može stvoriti ovakav crtež!
OdgovoriIzbriši...plus nabujale emocije s kojima treba nekamo...hvala ti ! :)
Izbriši