Želite li imati živu uspomenu na nekoga, nešto što će govoriti o njemu više od ičega...zamolite neka vam napiše nešto svojom rukom...
Potaknuta Sandrinim postom o starom, rukom ispisanom receptu...
Rukopisa ima svakakvih, krasopisa i švrakopisa, ali često zaboravljam da iza njega stoji čitav niz ispisanih riječi, riješenih ili neriješenih matematičkih zadataka...netko je s mukom napisao oproštajno pismo, a netko uživao piskarajući vedre stihove...što odlučuje o tome kakav ćemo rukopis imati?
Sigurno je da iza krasopisa stoji mnogo vježbe i truda...ili samo želje i volje. Svome sam rukopisu uvijek pridavala veliku pažnju, a često i procjenjivala ljude na temelju njihovih...ne znam zašto.
Znači li lijep rukopis da iza njega stoji sređena, mirna, staložena osoba...ili perfekcionist opsjednut detaljima, uplašen pogreškama...i obrnuto, jesu li nečija ''pijana'' slova znak njegove nestabilnosti, neurednosti ili jednostavno nebrige za sitnice...
Rukopis izlazi iz nas, stoga nije ni čudno da ga rabe za kojekakve dijagnoze. Sve što smo prošli i što je ostavilo trag na nama, ostavlja trag i na našem rukopisu...on se mijenja tijekom života, zajedno s nama...on je preslika našega stanja...
Postoji cijela znanost (grafologija) posvećena rukopisu...u što se nimalo ne razumijem...ali zanimljivo je razmišljati o tome...
Iza nas će ostati mnogi ispisani papiri...nešto živo što će progovarati o nama i kad nas ne bude...to je jače od fotografije...tanka nit od tinte kojom smo ispleli nešto o sebi i nalik sebi.
Zapišite nešto lijepo na papir...da iza vas ne ostanu samo nestvarna slova ekrana, a ona se gube kad nestane struje...
Odlučih skupiti rukopise nekih ljudi...ne radi analize, već kako bih sačuvala nešto njihovo, živo, skupljat ću i dalje.
Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...
nedjelja, 29. rujna 2013.
Love is in trouble...ljubavni čovječuljci
Prije nekoliko godina stvorila sam tušem ljubavne čovječuljke...duboko proživljavaju sve emocije, često su tužni... svatko od nas ima jednog svog ljubavnog čovječuljka, svoju presliku u ovom izmišljenom svijetu... svakome sam od njih dodijelila i jednog vjernog pratitelja, sjenu, u obliku mrava...oni ih vjerno slijede..ponekad pobjegnu...zapravo ih oponašaju...
Nevolje u sedmom nebu...
Još uvijek su vezani...sidrom
U potrazi...
srijeda, 18. rujna 2013.
Vrane
Uvijek su mi bile zanimljive, pomalo tajnovite, a često i smiješne...jedno jato vrana naselila sam i u našu učionicu Likovne kulture...
utorak, 17. rujna 2013.
Sonja je sunce...
Ponekad...ali zaista rijetko, dogodi mi se da čitajući neku pjesmu ostanem preneražena, uzbuđena koliko me se dojmi, koliko mi se svide njeni stihovi. Imam osjećaj kao da nitko do sada nije to izrekao na takav način, stvorio tu usporedbu, metaforu ili nešto treće. I odlučim, zapamtit ću te riječi, vrijedne su toga.
To mi se dogodilo prije desetak godina, u gimnaziji, kada mi je prijateljica Sonja posudila jednu zbirku pjesama njenog učitelja ili nastavnika, ne sjećam se točno. Sjećam se da je napisao jednu pjesmu po njenom imenu Sonja je sunce...
I tada sam listajući, pročitala neke riječi...nekome obične...meni čarobne...zapisah ih naravno...
Skupili smo se u sitnim
kolima jedne trome priče
o ljubavi i zajedništvu
i odvezli se daleko u polja
sunca, brašna i mirne vode.
Kućica koju su sivi vjetrovi
podmuklim glasom porušili
do čežnje učinila nam se
vrućom poput čokolade
sigurnom kao neboderski san.
Čvrsto smo pristali na raspravu s punoljetnim korovom...
''...gladan je to bio dan.
Koraci su bježali u sjene, a
češalj je slomljeno čučao u zabrinutoj travi...'' M. Plazibat
I zaista zamišljam stari crni češalj s par slomljenih zubaca kako se skupio u travi, tužan...tko zna zbog čega ili koga...nečiju je kosu češljao, a više ne može...
To mi se dogodilo prije desetak godina, u gimnaziji, kada mi je prijateljica Sonja posudila jednu zbirku pjesama njenog učitelja ili nastavnika, ne sjećam se točno. Sjećam se da je napisao jednu pjesmu po njenom imenu Sonja je sunce...
I tada sam listajući, pročitala neke riječi...nekome obične...meni čarobne...zapisah ih naravno...
Skupili smo se u sitnim
kolima jedne trome priče
i odvezli se daleko u polja
sunca, brašna i mirne vode.
Kućica koju su sivi vjetrovi
podmuklim glasom porušili
do čežnje učinila nam se
vrućom poput čokolade
sigurnom kao neboderski san.
Čvrsto smo pristali na raspravu s punoljetnim korovom...
''...gladan je to bio dan.
Koraci su bježali u sjene, a
češalj je slomljeno čučao u zabrinutoj travi...'' M. Plazibat
I zaista zamišljam stari crni češalj s par slomljenih zubaca kako se skupio u travi, tužan...tko zna zbog čega ili koga...nečiju je kosu češljao, a više ne može...
četvrtak, 12. rujna 2013.
Jesenski ukrasi
Jesenski aranžmani:
potrebno je mnogo jesenskih plodova te košara ili neki drugi prikladni stalak...
Oblaci s kišom
Potrebno- paus papir, alu folija, konac, škare, klamerica i jedan prozor kroz koji rado gledate...
Mobil ili hvatač snova
Potrebno: rafija, žica, škare, kombinirke, ljepljiva traka, izrezano lišće od papira, igla, konac.
Mobil objesite u blizini prozora ili vrata kako bi se kretao na propuhu...ili ga objesite iznad kreveta kao hvatača snova.
Obruč.... Spirala....
Listove malo ''pogužvajte'' da izgledaju prirodnije...
ponedjeljak, 2. rujna 2013.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)