Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

subota, 6. travnja 2013.

Susjedstvo nekad i sad...

Devedesetih godina naša je mala ulica bila kao velika obitelj...svakog drugog vikenda roditelji bi se sastajali i kartali u jednoj kući, a mi djeca odlazili bismo u drugu koja ostane prazna i također se zabavljali, pekli palačinke i kartali...
Bili su tu čika Milan i teta Anica, čika Dragoš i teta Verica, Jozo, Biserka i Stevo, mama i tata. Zajedno su se gledale utakmice i slavili rođendani, oproštajne zabave...a za Josipovo bi kod susjeda Joze, koji stanuje sam i nema obitelj, ali mi ga smatramo članom naše, zavladalo opće veselje do kasno u noć. Sestra i ja smo znale kroz prozor iz kreveta gledati kako razbijaju čaše na dvorištu i pjevaju...sutradan ujutro Jozo bi metlicom skupljao staklene krhotine i tako svake godine...
Danas ti isti susjedi jedva pozdrave jedni druge na ulici...to je učinilo vrijeme, materijalizam, utrka s vremenom, posao, nezadovoljstvo, zavist...Kada se prisjećam toga vremena, čini mi se kao da pričam priču, kao da se to zapravo nije događalo i da je sve bio san.

Žene su išle jedna drugoj na kavu, čak si i pomagale međusobno u vrtu, a čim bi netko od susjeda imao kakav veliki posao svi bi pohitali u pomoć...sada se ne poznaju...još povremeno navrati teta Bisa k mami na ''bojanje'' kose...

Subotom poslijepodne puštao je naš prvi susjed Jozo glasnu glazbu na radiju te smo redovito igrali šah na dvorištu i ubijali vrijeme...sada ulicom vlada muk. Jozo još uvijek sjedi na svojim stepenicama na ulazu u kuću i promatra prolaznike koji idu na groblje.

Susjed Jozo još je jedina poveznica sa starim vremenom...svako jutro, a ponekad i večer, dolazi kod mojih roditelja na kavu i pogledati Vijesti, a bez njega se ne obavlja nijedan veći posao na dvorištu...mada star i bolestan i za njega se nađe neka prikladna uloga i zaduženje...Na neki način on nam je kao djed kojega nismo upoznali, s nama slavi blagdane, rođendane, vjenčanja...još i dan danas ga šišam...

Što se dogodilo s ljudima?


2008. Ivančica i Jozo nazdravljaju za imendan

''dizanje kukuruza'' Jozo i tetka Ruža, 2008.


susjed Jozo i ja  2010.


4 komentara:

  1. Lijepe su ove priče, o ljudima, o vremenima i navikama, o nama kakvi više nismo...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Često samu sebe rastužim, ali nešto me tjera da se i dalje prisjećam...

      Izbriši
  2. Lepo si rekla,zavladao je ljudima materijalizam,nezadovoljstvo,zavist...I sama imam slične uspomene i srećna sam zbog toga.Hvala na ovoj priči koja se zaista dogodila..:)

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)