Radni vijek u ''Borovu''

*

Svako jutro Zvonimir Čolaković (moj svekar), odmilja zvani i svima dobro poznati Zvonko, spremao se i kretao iz Šaga put Valpova, u Borovo, gdje je pošteno dočekao svoju mirovinu...

Na radnom mjestu

**

U to vrijeme ( šezdesetih godina dvadesetog stoljeća) nije bilo lako postati trgovcem jedne takve prodavaonice. Trebalo je završiti posebnu srednju školu za kadrove u robnom prometu u Novom Sadu. Istu je pohađao i Zvonko te uspješno završio.

Zvonimir u zadnjem redu, bijela košulja

Komisija na ispitu

Nakon završene škole uslijedila je praksa u Osijeku u trgovini Peko, a zatim rad u različitim trgovinama Borova diljem zemlje. Obišao je mnogobrojne radnje (Sarajevo, Batina, Dubrovnik) dok napokon nije dobio svoje stalno mjesto u našem malenom gradiću i u blizini svog doma i obitelji u Šagu.

Rad u Dubrovniku

                                                                              ***

Borovo je bila prijašnjih godina jedina trgovina obućom u Valpovu, za razliku od danas.
Kupci su bili zadovoljni ponudom i kvalitetom obuće te uslugom uvijek ljubaznih prodavača, kakav je bio i Zvonko. Neki ljudi se rode kao trgovci te svojom ljubaznošću i toplinom privlače kupce na ponovni dolazak.

Prodavaonica je bila smještena u jednoj od starih zgrada povijesne urbanističke cjeline na trgu, koje danas nažalost više nema, već su prostor zauzeli jednolični zidovi moderne građevine koja je izgrađena devedesetih godina upravo na groblju ovih starih kuća koje su bez prava i nekažnjeno srušene.

Vrijedni su prodavači bili poznati po svojim lijepo uređenim izlozima za svaku prigodu, Ljeto valpovačko, dolazak jeseni, Božić i Novu godinu...

Druženje djelatnika Borova Valpovo

Nagradna igra osamdesetih godina-automobil kao prva nagrada









Delegacija Borova u radnji u novoj zgradi Arce

Uvijek na raspolaganju, s osmjehom na licu i nekom pošalicom- tako je dane provodio u svojoj prodavaonici čiji je svaki centimetar vjerojatno vrlo dobro poznavao. Dočekuju li nas tako i danas prodavači, jesmo li im zaista važni... U današnjem vremenu 'samoposluga' nestao je onaj topli kontakt  kupca i prodavača te se sveo na provlačenje kartice na blagajni.

                                                              Doviđenja i dođite nam opet!

(1951.-2012.)