Život u Valpovu, ljudi koji ga čine, njihove priče, moja sjećanja iz djetinjstva i neki kreativni pokušaji...

petak, 11. srpnja 2014.

Ommm


Ne znam jesam li jedina osoba na koju umirujuće djeluju jednolični zvukovi...to je tako oduvijek bilo...možda zato što sam često bila okružena njima?

Nema te pjesme koja će me opustiti kao zvuk kosilice dok guta travu ili pak cirkulara dok se režu drva...taj ponavljajući vrisak pile, pa između samo zvuk motora-znala sam sjesti negdje sa strane i gledati tatu kako reže...i slušati...skoro bih zaspala ...slično je i sa zvukom ''čekičara'' kad bi mama i tata runili ili mljeli kukuruze...nije mi smetala ni prašina ni pokoje zrnce kukuruza koje bi me pogodilo dok sam sjedila u korpi i odmarala...bilo mi je tada tek šest, sedam godina. I uzalud me mama tjerala van iz prašine, a možda se jadna i brinula da joj je dijete poremećeno, jer eto sjedi tu u korpi u štali punoj prašine i žmiri! Što se ne ide van igrati! Nije da nisam i sama pomislila već više puta da sam luda, ali to je jednostavno tako.Znao mi se uvaliti i mačak u krilo pa zajedno sa mnom slušati i presti...

To je kao neki ommmm koji posloži sve elemente i kada ni o čemu ne razmišljam...

Kad sam malo porasla, trčala sam na dvorište i brzo učila dok bi roditelji obavljali neke od tih 'bučnih' poslova. To je bilo nevjerojatno, puno bih brže učila školsko gradivo dok bi u pozadini brujao ton motora runilice ili cirkulara...čak sam znala ostavljati teže sadržaje za te prilike i jednostavno bi sve ulazilo u glavu...Jesam li si ja to umislila ili je zaista tako djelovalo? Meni je pomoglo.
Orunjeni kukuruzi


Sva sreća pa je krenula sezona rezanja drva...svaki dan netko od susjeda pali pilu...a ja uživam :)

Naša drva u Doli, Šag


A evo i brzinski prikaz u obliku stripa :)

Broj komentara: 6:

  1. ni meni zvukovi ne smetaju, buku uopće ne primjećujem niti mi odvraća pozornost. doduše, nisam baš uočila da mi pomaže skoncentrirati se :)
    ali zato živim sa jednim primjerkom kojem smeta zvuk kazaljki sata (ono kad se skoro nečujno pomaknu svake minute) kad spava, pa zato nemamo niti jedan zidni sat :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Cudni smo mi ljudi, svatko ima neku svoju frekvenciju :)

      Izbriši
  2. Interesantno, Katarina...valjda su to ti zvuci detinjstva koji te i danas smiruju ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš si nekako tako i mislim...:) :) Svakome zvukovi nešto drugo znače pa i mirisi...danas mi na dvorištu zamirisao neki dim, a priprekla vrućina...a ja se odmah sjetila kako tata nekad po vrućini peče rakiju i kako se osjeti dim...sad će i to vrijeme još malo...

      Izbriši
  3. Zvuci, mirisi, boje sve to utiče na nas, doduše, svako na svoj način to doživljava, zato i jesmo različiti. Ovo za učenje mi je baš simpatično, dobro je da si to na vrijeme otkrila :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa da, nekad mi je stvarno puno pomoglo to...mislim da možemo svašta naučiti prateći svoje tijelo, mozak, način na koji funkcionira...čudesne su naše moždane vijuge :)

      Izbriši

Hvala na komentaru :)