Kamenčići (4. dio)

Monolog Šokica iz Valpova, 1997.

Stara snimka koja me uvijek iznova razveseli: glumim šokicu na akademiji povodom Dana Grada Valpova 1997.g. u starom kinu Tomislav...postoji još nekoliko nastavaka tog monologa, moram ih samo pronaći.

Iza mene je gradski zbor Matija Petar Katančić, čiji sam član postala osam godina kasnije...

Sjećam se kako sam kod kuće vježbala tekst prije svakoga nastupa, nekoliko dana, po sto puta na dan...a koliko smo samo puta kod kuće, pred gostima, imali generalne probe...

Razglednice i pisma

Već jako dugo skupljam pisma i razglednice, ali vrlo ih rijetko dobivam.

 Prije samo desetak godina bila je uobičajena praksa u vrijeme ljetnih praznika dobiti nekoliko razglednica s kojih nam se smiješe osunčane plaže, a neki rođak ili prijatelj šalje sunčane, slane, morske pozdrave...
Ili pak primiti najljepše čestite za rođendan, Božić ili Uskrs uz obilje blagoslova i mira....

Ipak zalomi se još poneko pismo nekog zanesenjaka koji ne odustaje od rukom pisanih misli...
Evo ponešto iz moje male zbirke:

Najstarija pisma iz moje obitelji, stara trideset godina

Mama šalje tati za rođendan :)...prije tridesetak godina...

 Božićne...

Razglednice s likovima slavnih osoba (poklonio mi Jozo, stara između trideset i četrdeset godina)

Uskrs...

 Za moj rođendan...

 Pozdravi s mora...

 Stara razglednica iz Karlobaga (prije tridesetak godina)

Ručno izrađena čestitka od prijateljice Slavke

Čestitke s našeg vjenčanja...

Moji roditelji još uvijek šalju čestitke za Božić i Uskrs kumovima u Austriju...šaljete li vi pisma ili razglednice?

Šnikerikik !

Što se danas kupuje djeci za poklon?

Nekada smo dobivali kompletiće omotnica za pisanje pisama i razglednica poznatije kao Mala dječja pošta, čiji je zaštitni znak crvendać Robin i njegov pozdrav Šnikerikik!

I sama sam imala takav komplet koji je preživio svojih dvadesetak godina.

Tek sada primjećujem koliko je to bio edukativan i koristan poklon: djeca su od najranije dobi upoznavala ovaj način komunikacije, danas doista zanemaren, Crvendać Robin nas je u unutrašnjosti korica poučavao kako se piše pismo, od čega se sastoji, mogli smo pročitati nešto i o povijesti pisanja pisama...

Možda u knjižarama i danas postoji neki sličan komplet? 

Šnikerikik !

Špricanje komaraca

Moj prvi susret i prvo sjećanje na špricanje komaraca nisu bili nimalo ugodni.
Imala sam oko šest, sedam godina, bilo je pridvečer i sva su se djeca igrala po ulici kad smo odjednom začuli strašno glasan zvuk i ugledali  metalne ptice kako izbacuju dim iznad nas. Sjećam se da sam pojurila u kuću sva u strahu, zatvorila prozore vičući mamu, međutim ona je bila kod susjede, tete Biserke na kavi. Vikala sam bratu da uđe i on, ali njemu se to svidjelo kao i ostalim dječacima: skakali su po kanalima, skrivali se od aviona i igrali rata. Ja sam plakala i plakala, vikala Marku kroz prozor da me strah, dok su iznad našeg dvorišta, i to vrlo nisko, letjeli stari poljoprivredni avioni. Sjećam se da je jedan bio žute boje, izgledao je baš staro i zapravo strašno! Brat se smilovao, uhvatio me i odnio kod tete Bise, njemu se to valjda uklopilo u igru rata i spašavanja, a meni je dobro došlo :)
 Od tada, svake godine kada su avioni tretirali komarce ja sam jurila u kuću bojeći se te strašne buke, starih aviona i smrdljivoga dima...ipak prije par godina, 2005., kada su zadnji put išli avionima, popela sam se na Jozinu terasu i fotografirala ih...sad mi pomalo i nedostaju.

Marko ispred Jozine kuće, 2005.

                   

Kako crtaju vaši roditelji?

Jeste li nekada vidjeli svoje roditelje kako crtaju?
Jesu li ikada crtali pred vama?
Vjerujem da nisu, osim ako nisu nekakvi umjetnici ili baš vole crtati.

Moj tata je imao običaj ženama na križaljkama crtati brkove i madeže iznad usnice-to je jedino što sam cijeloga djetinjstva od njega uspjela vidjeti, a mama mi je par puta nacrtala djevojčicu.
Uspjela sam ih nagovoriti da za moje malo istraživanje pokažu svoje crtalačko umijeće.

Jedno od mojih luckastih istraživanja koje sam provela 2006. g. na svojim roditeljima: zanimalo me kako oni crtaju i kome od njih dvoje najsličnije crtam, jesam li nasljedila nečije poteze ili nema nikakve sličnosti između nas.
Zadatak je bio nacrtati djevojčicu.
Nisu smjeli gledati kako onaj drugi crta, kako ne bi bilo kopiranja.
Tata je prvi crtao,  čak si je dao truda pa nacrtao s druge strane i kauboja, njegov omiljeni motiv za crtanje :).

Rezultat možete vidjeti.

Zaključila sam da postoji nekakva šablona na koju oboje crtaju djevojčicu, ista je poza, slična odjeća, jednostavno misle da tako djevojčica mora izgledati.
Međutim potezi su im drugačiji. Nisam stručnjak za takve analize, ali vidim da tata ne vuče linije već šara, kao da boja (kauboj je ipak nešto sigurnijim linijama nacrtan), dok mama crta isprekidanim linijama, ''crtka'' i posvećuje se detaljima (kosa).
Mama završetke nogu crta kao u balerina, kao da djevojčica stoji na prstima, tata ne. Na drugačiji način prikazuju nos, ali i usne. Oboje lice crtaju kao slovo U. (Sjećam se da sam i ja tako u ranom djetinjstvu duuuugo crtala).
Sasvim drugačije tata je nacrtao kauboja- ovaj put lice nije bilo en face već iz profila i glava je bila nešto veća nego što bi bilo proporcionalno  s tijelom.

Bilo je to smiješno iskustvo, sestra i ja bile smo oduševljene što su pristali, ali i ozbiljno prionuli na crtanje. Čak sam uspjela i fotografirati tatu dok je crtao.

Ima li nekakvih sličnosti između nas, nisam uspjela zaključiti, no nema veze. Odlično smo se zabavili.

Kamenčići (III. dio)

Sajam knjiga 2013.

Svakog ponedjeljka u Gradskoj knjižnici izloženo je 200 novih komada knjiga koje su otpisane iz raznih razloga. To je zgodna prilika da po vrlo niskoj cijeni nabavite neku dragu knjigu ili neku koju ste imali u djetinjstvu. Nećete vjerovati ako vam kažem da je svaka ova knjiga, od najtanje do najdeblje koštala samo 10 kn!  Naravno da sam iskoristila ovu priliku i svakog ponedjeljka idem provjeriti kakvi naslovi se nude.

Uspjela sam pronaći neke slikovnice koje sam imala još prije polaska u školu, brat se odmah sjetio tih ilustracija iz Snjeguljice i to me vrlo obradovalo! Danas su dječje slikovnice vrlo skupe, pogotovo one tvrđih korica i stoga me posebno obradovalo što ima velik broj dječjih knjigica koje su u odličnom stanju i prekrasnih ilustracija. Naravno da bih ja poskupovala sve što vidim kad je riječ o dječjim knjigicama, međutim treba se suzdržati.
 Pa evo kakav je bio moj ulov protekla dva ponedjeljka.

 Set od tri knjige Bajke naroda svijeta...

Bajke i priče braće Grimm

Gavran i zmija; Vuk, lisica i guska

Čarolije iza ugla, Višnje Stahuljak- na temu ove knjige sam izadila i strip koji možete pronaći na mom blogu :)
http://anirataktulubvalpovo.blogspot.com/2012/09/moji-stripovi-ivancica.html 

 Snjeguljica i Pepeljuga, koje sam imala prije dvadesetak godina...