Nisam razumjela da se zapravo govori o dvorcu u kojemu je živio zmaj. I danas, nakon mnogo godina, taj mi je naslov tako zanimljiv i lijep. I dalje zamišljam prazan čardak na kojemu spava zmaj i viri kroz drvene letvice...
srijeda, 22. svibnja 2013.
Čardak ni na nebu ni na zemlji
Kada sam naučila čitati? Uistinu se ne sjećam. Bilo je to davno prije nego sam krenula u školu. Pošto je moj stariji brat Marko krenuo tri godine prije mene, uz njega sam savladala čitanje. Imao je prekrasne početnice i čitanke s lijepim ilustracijama. Sjećam se priče Čardak ni na nebu ni na zemlji, čiji naslov mi je dugo godina bio nejasan. Zamišljala sam uistinu čardak (u kojemu se čuva kukuruz) kako lebdi negdje u zraku na visokim stupovima. Gdje se nalazi taj čardak, tko ga je tamo sagradio?
Nisam razumjela da se zapravo govori o dvorcu u kojemu je živio zmaj. I danas, nakon mnogo godina, taj mi je naslov tako zanimljiv i lijep. I dalje zamišljam prazan čardak na kojemu spava zmaj i viri kroz drvene letvice...
Nisam razumjela da se zapravo govori o dvorcu u kojemu je živio zmaj. I danas, nakon mnogo godina, taj mi je naslov tako zanimljiv i lijep. I dalje zamišljam prazan čardak na kojemu spava zmaj i viri kroz drvene letvice...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Joj, kako je ljupko. Tvoja viđenja stvari su neverovatna. Sačuvala si sasvim dečiji pogled na svet i imaš sposobnost da snoviđena i maštarije iz svoje glave preneseš i dočaraš drugima. Čim se pomene aždaja, ja se setim snebivlljive aždaje Keneta Grejema, koja umesto da bljuje vatru i plaši nedužne ljude, ona piše pesme i svira u flautu. E, pa, takva je ova tvoja aždaja:)
OdgovoriIzbrišiPrimetih još jednu sličnost među nama dvema. I ja sam jako rano naučila da čitam, toliko rano da se uopšte ni ne sećam. Mama kaže da sam imala između 3 i 4 godine. Ali se sećam jedne druge stvari. Kad bi me pitali šta da mi kupe, ja nisam tražila ni lutku, ni čokoladu, ni bombone, već...knjigu, što je odraslima bilo mnogo smešno :)
hvala ti Kajo ;) Upravo to rano čitanje me usmjerilo u svemu što jesam,tata mi je uvijek davao sjetne knjige pa mi se čini da sam pomalo zbog toga nostalgična, kao i on...čak sam znala biti tužna zbog knjiga,baš sam bila smiješna...
Izbriši