Viktor je bio poseban mačak: ogroman, debele mekane dlake i velike glave. Gledao nas je kao da razumije što govorimo, kao da želi nešto i on reći. Išao je s tatom na pecanje i čekao ga na vrhu ispod oraha-znao je da će dobiti ribu.
I danas naše mačke, kada začuju udaranje tatinih štapova, potrče prema bašči jer znaju da stiže užina... Poslije Viktora su neki naučili pratiti ga na pecanje, ali on je bio prvi.
Mama ponekad govori da nećemo više nabavljati mačke i da bi bilo dosta: valjaju se po cvijeću, prave nered i ona se mora najviše brinuti oko njih...ali se brzo predomisli kada vidi kako ju prate dok okopava povrće ili radi po dvorištu.
Moja sestra Ivančica oblačila je mačka i stavljala ga u plastična kolica za lutke te vozala po dvorištu. Njemu se to čak svidjelo i nije se opirao. Sjećam se jednoga ljeta kada su tek omačeni mačići ostali bez mame pa smo ih prijateljice i ja svaki dan nekoliko puta dnevno hranile na špricu...i svi su preživjeli. Neću spominjati i to kako smo se poslije posvađale tko je više hranio mačiće i tko je zaslužan za sve :) Dječja posla.
 |
| Viktor, jesen 2004. |
 |
| Svakodnevno lickanje uz sunčanu stranu kuće, 2004. Bijeli mačak na slici (mamina maza) bio je alergičan na ljudski dodir i neprestano je kihao kad bismo ga dragali :) |
 |
| tatina mezimica Crna, zima 2004./2005. |
 |
Ljeto 2005., ulov 2011. :) |
Da znaš da je i kod nas uvek bilo mačaka. One nekako dođu kao neizbežna dekoracija svakog seoskog dvorišta. Naravno, uvek sam imala neke svoje ljubimce, ali Stanislov je bio baš moj mačak. Nekako se on sam opredelio da mu ja budem gazdarica. I životinje imaju svoje ljudske ljubimce:)
OdgovoriIzbrišiVjerojatno si u pravu :) Svakih nekoliko generacija mačaka pojavi se jedan koji je baš po nečemu poseban i koji nam svima ostane u sjećanju. Čovjek bi rekao da i oni imaju svoje osobine, nešto poput našeg ''temperamenta'', neki su umiljati, neki nisu, imali smo jednog, sad sam se sjetila, bijelog s par mrljica koji je čini se bio alergičan na ljude, ili dodir! čim bismo ga podragali, samo na kratko, on bi počeo kihati kao lud, i bio je sav nježan kao mimoza, a na neki poseban način je volio samo moju mamu...hmm imaju i oni ukus valjda :)
Izbriši