Na poziv tete iz vrtića posjetila sam Damjanovu skupinu te im pripremila nekoliko gusarskih zadataka. Skupina je to od dvadesetak djece starosti od tri do pet godina. Mnogo se toga može na ovu temu odraditi s djecom, a u svemu mi je pomagao i Jednooki Bill, papagaj od kolaž papira koji je vrlo brzo osvojio srca mališana te je naposlijetku odlučio ostati u vrtiću. Djevojčice su obećale dobro brinuti o njemu.
Na samom početku ukrcali smo se na moj brod tako što su sva djeca prehodala preko daske-nitko nije upao u more, na našu sreću, no morski psi su ostali gladni.
Uslijedio je razgovor uz slike o gusarima te se pokazalo kako djeca već mnogo znaju o ovoj temi.
Prvi zadatak bio je utrka brodova.
Djeca su se natjecala tko će prije vratiti brod u luku, koristeći slamčicu i snagu svojih pluća. Trebalo je biti i precizan te dobro usmjeriti slamčicu, nama odraslima vrlo lak, no djeci i ne tako jednostavan zadatak.
Nakon utrke trebalo je iskopati blago iz pijeska. Bilo je tu različitih školjaka, dragulja i dijamanata...
Djeca su se podijelila u pet posada te su rješavali u skupinama jednostavne listiće: labirint, crtanje linija, brojanje i zaokruživanje brojeva te bojanje papagaja, koliko je tko mogao ovisno o uzrastu.
Posljednji zadatak bio je igra ''Slijepi kapetan''. S povezom na očima trebalo je dobro slušati upute (lijevo-desno-naprijed) te doploviti do blaga pazeći na stijene.
Uz gusarski pozdrav ''Ahoj'' oprostila sam se od malih gusara, a Billa ostavila u dobrom društvu. Kući sam ponijela lijepe uspomene i prekrasan poklon !
