 |
| Andrija (Zdenko) Vidušić, Na mostu... |
petak, 15. prosinca 2017.
srijeda, 13. prosinca 2017.
Hermina Beretovac
Žena koja je imala petlju, otputovala u Argentinu, zaradila novac, vratila se u Valpovo, a zatim izgradila svima poznatu zgradu na Zelenom brijegu...
Nakon udaje za Gustava Petrovića 13.10.1924., Hermina se zajedno sa suprugom odvažila u svijet u daleku Argentinu...kao što mnogi danas trbuhom za kruhom odlaze u daleke krajeve. Trebalo je mjesec dana ploviti do odredišta, a zatim se snalaziti u nepoznatoj zemlji. Hermina je bila kuharica bogatim argentinskim obiteljima, dok se Gustav najvjerojatnije bavio stolarskim poslovima. Prema pričanju Andrije (Zdenka) Vidušića, Hermina je u Argentini dobila i vozačku dozvolu te je imala svoj automobil. Postojala je i fotografija koja tome svjedoči, no nažalost je izgubljena. Prema sačuvanoj Hermininoj putovnici ponovno je zatražila vizu u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Buenos Airesu 24.12.1934. te je ista produžena šest mjeseci, a zatim je 4.1.1935. zatražila dozvolu za prolazak Italijom. Ulazak u Italiju u Napulj prijavljen je 22.1.1935., a dva dana poslije 24.1.1935. u Trst. U Valpovo se prijavila 28.1.1935.
Za vrijeme boravka u Argentini, 13.1.1929.g. u mjestu Pineyro, Hermina i Gustav bili su kršteni kumovi još jednom Valpovčaninu, Josipu Biukliji (rođ. 29.9.1928.), a čiji su roditelji Josip i Marija rođ. Kurutz također otišli za poslom. Tome nam svjedoči dokument u vlasništvu Pavice Bulut, kćerke Josipa Biuklije, Izvod iz popisa krštenih, original i prijevod s kastiljanskog (španjolskog) jezika zatražen 20.9.1942.
Nakon povratka u Valpovo uslijedila je gradnja gostionice. Najprije su kupili zemljište na tzv. zelenom brijegu iliti ''brdu'', od kapelice sv. Roka pa sve do Karašice. Poslije su prodavali dio po dio zemljišta (placeve) za izgradnju kuća. Uz samu gostionicu Hermina je izgradila i obiteljsku kuću, tj. doradila već postojeću, pomalo neobičnog izgleda za ono vrijeme, s polukružnim staklenim predsobljem i sobicom u potkrovlju s izlazom na terasu.
Hermina Petrović rodila je sina Zdenka 1943.g., no dijete je ubrzo preminulo, a samo tri godine kasnije, 1946., ostala je udovica. Poslije se udala za Viktora Vidušića-Brđana (1904.-1966.), poznatog atletu koji je svoju snagu znao pokazivati i u valpovačkom cirkusu. Zajedno su posvojili dijete, Andriju (Zdenka) Vidušića ( rođ.1945.), koji je bio ratno siroče, a s njima je živio i Viktorov sin iz prvog braka Dragan Vidušić.
Andrija zvani Zdenko i danas živi u Valpovu u obiteljskoj kući.
1951.g. Hermina je ponovno bila kuma Josipu Biukliji, ovaj put na vjenčanju s Anom Mrganić
Gostionica na ''zelenom brijegu'' bila je vrlo poznata i posjećena, muškarci su dolazili kartati, organizirale su se zabave za praznik rada, tzv. 1.maj, doček Nove godine, a najviše posjetitelja bilo je u dane vašara koji se nalazio u blizini iza gostionice (glavna ulica prema Belišću s lijeve strane). Tada bi ljudi svratili nešto pojesti i popiti: kuhao se čobanac, fiš-paprikaš, u dvorištu se peklo i kuhalo. Imala je gostionica i kuhinju i jednu spavaću sobu. Dolazile bi tada u ispomoć služiti i tetke Beretovac, Slava i Pavica te Viktorova sestra Anica ''Brđanica'', prisjeća se Andrija Vidušić . Kao konobari radili su i Mirko Balentić te Mata Jerbić. Prema pričanju rođaka, Zlatka Beretovca (Australija) skuhala je Valpovčanima specijalitet od kornjača...
Kada joj je zgrada ''oduzeta'' nacionalizacijom, nastavila je raditi za plaću, na svome...
Andrija Vidušić prisjeća se Hermine kao vrlo sposobne žene kojoj je mnogo toga ''išlo od ruke'' pa je tako sama sazidala šogorici Anici ''Brđanici'' smočnicu.
Radila je u svojoj gostionici do odlaska u mirovinu, nakon čega je posao još neko vrijeme vodio Viktor. Hermina je još povremeno pila kavu u gostionici sa svojim kolegicama i rodicama.
Viktor Vidušić preminuo je 22.2.1966.g., dok je Hermina sahranjena na valpovačkom groblju 1971.g .
*fotografije i putovnica u vlasništvu Andrije (Zdenka)Vidušića
Gostionica na ''brdu'' još je nekoliko puta zaživjela, no nikada s tolikim uspjehom kao u svojim počecima. Zasigurno je to jedno od poznatijih mjesta u Valpovu, gdje su se ljudi svakodnevno okupljali, proveli lijepe trenutke i obilježili neke događaje. Hermina Beretovac, po svemu sudeći, bila je vrlo sposobna žena koja se odvažila u svijet, što se mnoge žene u ono vrijeme ne bi usudile, te ostavila trag što u samom izgledu grada Valpova što u životu mnogih građana.
Ukoliko možete dopuniti podatke javite se na kbulut.rn@gmail.com
 |
| Hermina Petrović (djevojački Beretovac), rođ. 1903. Otac Luka Beretovac, majka Sidonija Koch Otilia Koch (Beretovac)-maćeha/teta |
 |
| suprug Gustav Petrović (1899.-1946.) |
Nakon udaje za Gustava Petrovića 13.10.1924., Hermina se zajedno sa suprugom odvažila u svijet u daleku Argentinu...kao što mnogi danas trbuhom za kruhom odlaze u daleke krajeve. Trebalo je mjesec dana ploviti do odredišta, a zatim se snalaziti u nepoznatoj zemlji. Hermina je bila kuharica bogatim argentinskim obiteljima, dok se Gustav najvjerojatnije bavio stolarskim poslovima. Prema pričanju Andrije (Zdenka) Vidušića, Hermina je u Argentini dobila i vozačku dozvolu te je imala svoj automobil. Postojala je i fotografija koja tome svjedoči, no nažalost je izgubljena. Prema sačuvanoj Hermininoj putovnici ponovno je zatražila vizu u Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Buenos Airesu 24.12.1934. te je ista produžena šest mjeseci, a zatim je 4.1.1935. zatražila dozvolu za prolazak Italijom. Ulazak u Italiju u Napulj prijavljen je 22.1.1935., a dva dana poslije 24.1.1935. u Trst. U Valpovo se prijavila 28.1.1935.
Ponovno dobiva dozvolu za odlazak
u Argentinu 24. travnja 1936., a valjanost putovnice produljena je u Valpovu 30. svibnja do 30. studenog 1936.
Za vrijeme boravka u Argentini, 13.1.1929.g. u mjestu Pineyro, Hermina i Gustav bili su kršteni kumovi još jednom Valpovčaninu, Josipu Biukliji (rođ. 29.9.1928.), a čiji su roditelji Josip i Marija rođ. Kurutz također otišli za poslom. Tome nam svjedoči dokument u vlasništvu Pavice Bulut, kćerke Josipa Biuklije, Izvod iz popisa krštenih, original i prijevod s kastiljanskog (španjolskog) jezika zatražen 20.9.1942.
 |
| Prijevod Krsnog lista iz 1942. s kastiljanskog jezika na hrvatski |
 |
| Originalni zapis iz 1929. o krštenju Josipa Biuklije, Argentina, Pineyro |
 |
| U zapisu se spominju kumovi Hermina i Gustav Petrović |
Nakon povratka u Valpovo uslijedila je gradnja gostionice. Najprije su kupili zemljište na tzv. zelenom brijegu iliti ''brdu'', od kapelice sv. Roka pa sve do Karašice. Poslije su prodavali dio po dio zemljišta (placeve) za izgradnju kuća. Uz samu gostionicu Hermina je izgradila i obiteljsku kuću, tj. doradila već postojeću, pomalo neobičnog izgleda za ono vrijeme, s polukružnim staklenim predsobljem i sobicom u potkrovlju s izlazom na terasu.
Hermina Petrović rodila je sina Zdenka 1943.g., no dijete je ubrzo preminulo, a samo tri godine kasnije, 1946., ostala je udovica. Poslije se udala za Viktora Vidušića-Brđana (1904.-1966.), poznatog atletu koji je svoju snagu znao pokazivati i u valpovačkom cirkusu. Zajedno su posvojili dijete, Andriju (Zdenka) Vidušića ( rođ.1945.), koji je bio ratno siroče, a s njima je živio i Viktorov sin iz prvog braka Dragan Vidušić.
Andrija zvani Zdenko i danas živi u Valpovu u obiteljskoj kući.
 |
| Na fotografiji u dvorištu svoje kuće, s drugim suprugom Viktorom Vidušićem-Brđanom (prvi s lijeva), kumom Mikolićem (pored Hermine) i njegovom suprugom, Viktorovim bratićem Birovljevićem (drugi od desna), uz sami desni rub fotografije (zamućeno) Njiba ''okreće'' janje *fotografija u vlasništvu Zlatka Beretovca (Australija-Valpovo) |
 |
| mali Andrija-Zdenko (lijevo) s očuhom Viktorom Vidušićem |
1951.g. Hermina je ponovno bila kuma Josipu Biukliji, ovaj put na vjenčanju s Anom Mrganić
 |
| 1951.Vjenčanje Josipa Biuklije i Ane Mrganić, kuma Hermina pored mladoženje sa suprugom Viktorom i posvojenim sinom Andrijom (Zdenkom) |
Gostionica na ''zelenom brijegu'' bila je vrlo poznata i posjećena, muškarci su dolazili kartati, organizirale su se zabave za praznik rada, tzv. 1.maj, doček Nove godine, a najviše posjetitelja bilo je u dane vašara koji se nalazio u blizini iza gostionice (glavna ulica prema Belišću s lijeve strane). Tada bi ljudi svratili nešto pojesti i popiti: kuhao se čobanac, fiš-paprikaš, u dvorištu se peklo i kuhalo. Imala je gostionica i kuhinju i jednu spavaću sobu. Dolazile bi tada u ispomoć služiti i tetke Beretovac, Slava i Pavica te Viktorova sestra Anica ''Brđanica'', prisjeća se Andrija Vidušić . Kao konobari radili su i Mirko Balentić te Mata Jerbić. Prema pričanju rođaka, Zlatka Beretovca (Australija) skuhala je Valpovčanima specijalitet od kornjača...
 |
| Ispred gostionice: slijeva na desno Viktor Vidušić, Branko Varžić, Jožika Kozari, Tončika Lončarić, Branko Mijatović ''Bajica'' te Stjepan Franjić ''Šalaj'' ispred |
Andrija Vidušić prisjeća se Hermine kao vrlo sposobne žene kojoj je mnogo toga ''išlo od ruke'' pa je tako sama sazidala šogorici Anici ''Brđanici'' smočnicu.
 |
| Andrija (Zdenko) Vidušić, na ulici se vidi dio zgrade u kojoj je gostionica |
 |
| Pogled na gostionicu iz dvorišta preko puta, Andrija sa susjedom Nadom Vuksanić |
Radila je u svojoj gostionici do odlaska u mirovinu, nakon čega je posao još neko vrijeme vodio Viktor. Hermina je još povremeno pila kavu u gostionici sa svojim kolegicama i rodicama.
Viktor Vidušić preminuo je 22.2.1966.g., dok je Hermina sahranjena na valpovačkom groblju 1971.g .
 |
| Hermina oko 1970. |
Grobnica Gustava Petrovića,
Zdenka Petrovića, Viktora Vidušića i Hermine VIdušić .
Gostionica na ''brdu'' još je nekoliko puta zaživjela, no nikada s tolikim uspjehom kao u svojim počecima. Zasigurno je to jedno od poznatijih mjesta u Valpovu, gdje su se ljudi svakodnevno okupljali, proveli lijepe trenutke i obilježili neke događaje. Hermina Beretovac, po svemu sudeći, bila je vrlo sposobna žena koja se odvažila u svijet, što se mnoge žene u ono vrijeme ne bi usudile, te ostavila trag što u samom izgledu grada Valpova što u životu mnogih građana.
Ukoliko možete dopuniti podatke javite se na kbulut.rn@gmail.com
četvrtak, 13. srpnja 2017.
Crvenkapica-tiha knjiga
Tiha knjiga uz koju možemo pripovijedati omiljenu Crvenkapicu.
Knjiga je ujedno igračka ili pozornica za dramatizaciju...
Likove možemo prenositi iz stranice u stranicu kako se odvija radnja...
Može poslužiti za vježbu nekih jednostavnih vještina (otkopčavanje, zakopčavanje), ali ovaj put više prilagođena pripovijedanju uz aktivno sudjelovanje djeteta i igru.
Baka se sakrila u ormar...
Vuk zauzima bakino mjesto.. ''Zašto imaš tako velika usta?''
''Da te bolje pojedem!''
Kako ćete završiti priču? Hoće li vuk pojesti baku i Crvenkapicu ili ćete ga nahraniti sadržajem košare?
Knjiga je ujedno igračka ili pozornica za dramatizaciju...
Likove možemo prenositi iz stranice u stranicu kako se odvija radnja...
Može poslužiti za vježbu nekih jednostavnih vještina (otkopčavanje, zakopčavanje), ali ovaj put više prilagođena pripovijedanju uz aktivno sudjelovanje djeteta i igru.
Baka se sakrila u ormar...
Vuk zauzima bakino mjesto.. ''Zašto imaš tako velika usta?''
''Da te bolje pojedem!''
Kako ćete završiti priču? Hoće li vuk pojesti baku i Crvenkapicu ili ćete ga nahraniti sadržajem košare?
ponedjeljak, 10. travnja 2017.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)