Luster za dnevni boravak-Barbie

Potrebno: ukrasna traka (sjajna), metalni obruč, žica, ljepilo, dva magnetića

Barbie namještaj

Barbie krevet:  karton, tkanina, vata, vruće ljepilo, ukrasna vrpca, stari stolnjak.

Barbie ormar: stara kutija, karton, ogledalce, ljepilo, boje
komoda: kutije, poklopac ukrasne kutije, ogledalce, ljepilo, štapić, poklopac dezodoransa, dva poklopca paste za zube

Televizor: nekoliko komada kartona, plastična folija, crna boja, ljepilo

 Cvijet: plastična šalica za kavu, papir, ukrasni kamenčići, plastično zelenilo

Barbie glačalo i daska: tvrdi karton, ljepilo, žica, slamčice, tkanina
                                     komadići plastike od čaše s vrhnjem, karton, deblji konac

Moje stare barbie lutkice preselile su u novu kuću nakon dvadesetak godina...čekaju neke mlađe gošće da im dođu na čaj.

Kupaonica za Barbie

Kad se zaraziš nečime  teško se odmah izliječiti, zar ne? Prvih dana vrućica je na vrhuncu, simptomi su očiti, a tek vremenom se sve vraća u normalu...tako je i s mojim ''barbie house'' projektom. Krenuvši od dvosjeda, preko naslonjača, došla sam do kupaonice. I sada napokon mogu uporabiti sve one plastične kutijice, poklopce i sitnice koje uvijek skupljam, a ne znam za što će mi poslužiti...

Za kupaonicu je bilo potrebno:

 kartoni različite vrste

 kutije

 aluminijska folija za ogledalo

 plastični dozer od hipp mlijeka za umivaonik i okvir ogledala

slamčica za slavinu

kutija od sladoleda za kadu

plastična ručkica od kantice vrhnja za tuš

škare

vruće ljepilo

i kojekakve druge sitnice koje sam još naknadno ubacivala, a sve su vidljive na fotografijama...

Pribadače obavezno s donje strane prekriti nečime radi sigurnosti!

Trenutno će za kuću poslužiti stara polica, dok ne smislim bolje rješenje...

Dvosjed za lutkice

Potrebno: stari karton
                tkanina
                spužva ili vata
                vruće ljepilo
                igla i konac

Potrebno je malo da bi se napravio lijep namještaj za barbie lutkice koji u trgovinama doseže visoke cijene i najčešće je od nekvalitetne plastike. Recikliranjem i uporabom starih stvari nema što se ne može načiniti. Tako će i naše male nećakinje (koje znaju doći u goste i s pokojom lutkicom u rukama) moći smjestiti svoje plastične prijateljice u udoban dvosjed, a nadam se uskoro i u mali dnevni boravak.

Ćilimanka, Valpovo

Ćilimanka je poljoprivredno zemljište između Valpova i Belišća: (google map)

Vlasnici su do sada uglavnom bili mali poljoprivrednici koji su sijali ječam, pšenicu, kukuruz, suncokret, repicu, a u posljednje vrijeme neke njive pretvaraju u voćnjake. Zemljoradnici u teškim vremenima tragaju za nekim novim rješenjima i pokušavaju nešto drugačije: netko zasadi luk, netko njivu kupusa, a netko lješnjake...Zemlja se i dalje obrađuje. Tako će i nadalje biti.

Pogled preko njiva na Belišće...

Put (lenija) između njiva

Na raskršću...

Voćnjaci u daljini...

 Redaju se tako zelene nijanse biljaka i smeđa prazna zemlja, koja tek čeka i priprema se. Uvijek misleći na plodored i pazeći na izmjenu kultura, ratari svake godine pomalo promijene redoslijed boja na ovom platnu.

     Tata Toma i Žućo- drljanje njive, priprema za sjetvu kukuruza...ječam i pšenica već napreduju...

Odmor..

 I dok se okreneš već će u lipnju zelenjeti kukuruz.
*Prije dvadesetak godina, kad smo bili osnovnoškolci, išli smo s roditeljima svako kasno proljeće kopati kukuruze. Bilo je to posebno iskustvo, sada mogu reći. Na samom početku čini ti se da idemo na piknik: na biciklima dojure teta, tetak i sestrična, a onda i mi zajašimo svoje, pa s cekerčićima punim hrane i pića idemo lenijom do njive. Eh, onda treba uzeti motiku u ruke i sjeći travu između kukuruza ili prorijediti ako ih je nekoliko preblizu. Misliš kako je to vrlo jednostavno i ne možeš pogriješiti, ali odrasli nikad zadovoljni pa uvijek prigovaraju. '' Kako to držiš motiku, gle, zasjekla si kukuruz'', tata već povisuje ton...i tako piknik završava i shvatiš kako je daleko kraj reda, a onda opet ispočetka. Mama je ta koja uvijek uskače pa dok tata ne gleda odsječe koju travku i iz mog reda. Ne želiš zaostati za drugima, žuriš, jer ubrzo se razdvojimo i više ne čuješ razgovore, ostaješ sam. Nakon par redova malo odmorimo. Sjednemo na dekicu i nešto pojedemo. Odmor uvijek kratko traje jer sunce prži i bliži se podne-treba požuriti. Njiva je ogromna i ne stignemo sve u jednom danu. Sutra ćemo nastaviti. I ujutro sav radostan misliš kako opet idemo na piknik; zaboraviš na tešku motiku i dugačke redove, zavaraju te cekerčići i sendviči, ali ubrzo dođeš k sebi. Tako je svake godine. Ipak,  uvijek smo se radovali odlasku na njivu: tamo se i šalilo, razgovaralo, ogovaralo, družilo, dovikivalo sa susjednim kopačima, utrkivalo...