Meni je pak u sjećanju moj stariji brat koji je plakao kad god bi izgubio u partiji 'Čovječe ne ljuti se' ili bilo kojoj drugoj igri...on, dječak, pa takva ljutibaba, mislila sam si uvijek...čak sam mu i popuštala u igri Mlina, ali sudbina nekako baš hoće da plačljivko izgubi pa da se onda puri i duri i više se ''nikada'' ne želi igrati...a meni je bilo svejedno hoću li izgubiti ili ne, samo da se igramo.
Međutim, sjećam se kako baka Cvita i meni nekom prilikom recitira rugalicu Revi, revi...
Revi, revi magare
sutra ćemo na bare
i na Banju Luku
'di' se govna vuku!
To je bila njena, kraća verzija, a original je glasio ovako:
Revi, revi magare,
Sutra ćemo na bare.
Zakla baba junicu,
dade malom guzicu
i guzno crivo
da mu nije krivo.
I stare gaćetine
da otare baletine
Revi, revi…
Toliko me ljutilo kad bi baka to posprdno recitirala da sam se derala još i više...što je i cilj takvih pjesmica, sad mi se čini...a mama bi na to dodala: 'Nek' se dere, manje će pišat' :)
Osim rugalice, znala je recitirati jednu zabavnu pjesmicu-igru:
Di si bila,
u selu na prelu
šta si radila,
pila vina,
je si l' meni ostavila
jesam,
di,
u tikvici na polici.
Dođe miš,
miš prde,
tikva puče,
vino se proli,
pogledaj gori!
I na to bi baka pokazala prstom negdje gore prema stropu ili kuhinjskim elementima, a ja bih svaki put pogledala za njom... Bilo je zabavno zamišljati kako miš trči po nekakvoj drvenoj polici, na kojoj je zemljani vrč s vinom pa još se na kraju sve i prolije! Eto ti veselja pa onda sve od početka...
 |
| Baka (drži Ivančicu ) i ja, 1994. |
