Ćirilica

Meni prva asocijacija na ćirilicu stare su slikovnice koje sam imala u djetinjstvu, a koje su bile popraćene kratkim tekstom na ovome pismu. Ali strašna spoznaja za dijete koje obožava čitati knjige bila je ta, da ih ne može pročitati....čitati svoje, latinično pismo naučila sam vrlo rano, prije pete godine, kada je stariji brat krenuo u školu. On nije učio ćirilicu u školi, dok generacija prije njega jest.
 No dobro, zadovoljila sam se prekrasnim ilustracijama i sama osmišljavala što bi to moglo biti u priči. No kopkalo me to i priče su djelovale još tajanstvenije, kada su napisane tim neobičnim slovima. Ostale su sačuvane neke od knjigica, a kada sam malo porasla odlučila sam sama naučiti čitati ćirilicu.
 Ispisivala sam slova, ispitivala mamu koja je i sama već pola slova zaboravila i polako otkrivala koje je odgovarajuće slovo na latinici...tada nisam imala pristup internetu i gotovom rješenju kao danas... ali nije bilo teško.

Ove tri slikovnice poklonila nam je baka Eva Vuković, već odavno pokojna starica iz ulice...na njima sam vježbala čitati ćirilicu...

**

 ***

Ne bih se sjetila svega toga da mi danas nije stigao poklon od Kaje. Opet me iznenadila prekrasnim knjigicama s ilustracijama Marie Pascual, a između ostalog tu su i priče braće Grimm na ćirilici. Bit će to dobra vježba kako ne bih zaboravila čitati ovo pismo. Ima nešto posebno u dobivanju stare, već čitane knjige...kao da osim napisane priče krije još mnoge druge...još se netko divio tim stranicama i listao ih...

                                                                Kajin crtež i pisamce :)


Hvala Kajo na ovom podsjetniku i lijepom poklonu...ne smijemo zaboraviti da koliko jezika (pisama) znamo, toliko i vrijedimo.

Crvenka

Pada snijeg...a samo prije nekoliko dana bili smo na Crvenki, kosili travu, šetali vinogradom i obrezivali neke voćkice...Što je meni mamina ''bašča'' i tatina ''Ćilimanka'' to je Dejanu Crvenka. 

 Crvenka je zemlja u Šagu,odmah iza kuće, gdje svekrva ima povrtnjak i u produžetku vinograd. Sve skupa je na brdašcu pa s vinograda možete vidjeti crkvicu i krovove kuća...

Dejan bi rado svaki dan išao na Crvenku...kad bi mogao...

 Lijepa je Crvenka, posebno u kasno proljeće i ljeto kada svi dolazimo brstiti maline, kupine, trešnjice, a svekrva već trči s punom vrećicom ogromnih krumpira koji ovdje uvijek dobro uspiju...

Ali još ćemo pričekati do trešnjica...uljuljalo nas je toplo vrijeme i zaista smo povjerovali da ćemo ove godine preskočiti snijeg...ipak, bolje je i za trešnje da zima odradi svoje.

Ruže su crvene...

Pronađoh na tavanu staru stolicu lijepog oblika...šteta da propadne...

                                 

Stara šamlica

Mi smo ju zvali šamlica, neki ju zovu hoklica...vjerujem da su svi jednom sjedili na njoj, barem u djetinjstvu.

  Najčešće bih sjedila na šamlici na dvorištu, kada bismo čistili neko povrće, tukli grah koji je razbacan ležao na tatinoj ceradi ili raskaljali višnje...koliko se samo šamlica rasklimalo, nakrivilo svoje nogice, a neke su se i raspale...evo jedne stare šamlice u novom ruhu...

Valpovački park i dvorac Prandau-Normann

Šetnja valpovačkim parkom 6.1.2014. 

Neobično topao dan i vedro nebo ponukali su me na kratku šetnju plućima našega grada. Šetnja je bila sve, samo ne kratka. Svaki korak drugačija je slika, drugačiji doživljaj...

Stara platana..

 Srce grada, mogli bismo reći, naš je stari dvorac Prandau-Normann, srednjovjekovno-barokni kompleks.
Kuca i dalje, mada teško i usporeno...neki drugi ga svojataju, ali teško da će iščupati srce ovome gradu...

 Siječanjsko sunce grije stare kosti našega grada, a grije i mene, malu molekulu koja također pokušava doprinijeti ovome tijelu...koliko molekula može... 

 Pogled na crkvu...

Dvorac okružuju  srednjovjekovni obrambeni opkopi koji su bili ispunjeni vodom i povezani s obližnjom rijekom Karašicom, našom žilom kucavicom...

Od dvorca se prema jugu širi prostrani perivoj.

Ulazna vrata u park...

 Katančićevo mjesto...

 Tratinčice u siječnju...

Dječji vrtić Maza

 Borova šuma, meni najzanimljiviji dio parka, nekako tajnovit i mračan...

Što bi bilo Valpovo bez dvorca i perivoja?   Bez srca i pluća...