Družba Pere Kvržice

Imali smo jedan poljski put  pokraj kojeg smo brali crvene makove, kamilicu i plavičaste vodopije. Bilo je tada mnogo kamilice ispred naših kuća, mirisala je cijela ulica, a mi smo pravili čajeve tako što smo okretali bicikle naopačke i vrteći kotače usitnjavali njene cvjetove.

Svatko je jednom u svom djetinjstvu pripadao nekoj družbi Pere Kvržice. Mi nismo imali mlin, ali vozili smo se po Karašici, nas desetak u starome čamcu-bilo je to vrlo uzbudljivo. Jednom su nas dječaci nasamarili i ostavili na obali dok su oni otplovili negdje daleko iza zavoja...a mi smo cijelo popodne sjedile na obali i pjevale neke tada popularne pjesme...Bile smo im dosadne jer nisu ništa mogli učiniti bez nas baba. Ako su ponekad i pokušali nešto učiniti sami, brzo bi se pročulo jer barem jedan od njih imao je sestru.

Sastajališta su nam bila na klupi kod Marija, ili na ogradi kod Zore. Rijetko tko bi kasnio, a nije bilo mobitela ili interneta već čista dječja riječ i dogovoreno vrijeme.
Starija braća vodila su i mlađu braću i sestre, tako da su nas godine dijelile i spajale. Najstariji i najmlađi članovi naše družine bili su razlike deset godina.

Najviše pamtim ljeta, ali u sjećanju je i jedna zima kada smo u ulici napravili snjegovića visokog dva i po metra, jednog konjića i iglu. Naravno da je i tu došlo do okršaja između dječaka i djevojčica pa je iglu platio glavom. Šteta, jer dječaci su se uistinu trudili i polijevali ga da se smrzne. Ispred Slavkine garaže napravili smo ledenu stazu i danima se klizali, začudo nitko se nije slomio.

Žao mi je što nema više fotografija koje bi sačuvale ove događaje od zaborava, ostaju samo one u mome sjećanju, ali i one polako blijede.

Frog: Kiss me...Princess!

Ukrasila sam jednu malu kutiju za poklon. 

 Salvetna tehnika:

uzorak salvete,

ljepilo

lak, 

akrilne boje,

lemilica za drvo

  

Damjan

 Dolaskom novoga člana u obitelj nije mi preostalo mnogo vremena za blog, za sada, ali morali smo zahvaliti Fikreti i Kseniji  što su nas se sjetile na poseban način  <3 To je bilo zaista pravo iznenađenje, neočekivano, kakva iznenađenja i trebaju biti.

 Kada je stigao poklon iz daleke  nam Italije ( ili ipak ne toliko daleke) Damjan je baš bio odjeven u prikladnu boju :)
Primjerili smo odmah  odjelce :) Već za koji dan moći ćemo se ponoviti, djeca zaista rastu kao gljive...

 

 Čestitka je prekrasna :)

Hvala vam u moje i Damjanovo ime :) Taj mali čovjek još ni ne zna da je poznat i izvan granica Lijepe Naše :)

Revi, revi magare

Kažu da sam bila dosta pekmezavo dijete...i da sam se znala 'derati' zbog gluposti.

Meni je pak u sjećanju moj stariji brat koji je plakao kad god bi izgubio u partiji 'Čovječe ne ljuti se' ili bilo kojoj drugoj igri...on, dječak, pa takva ljutibaba, mislila sam si uvijek...čak sam mu i popuštala u igri Mlina, ali sudbina nekako baš hoće da plačljivko izgubi pa da se onda puri i duri i više se ''nikada'' ne želi igrati...a meni je bilo svejedno hoću li izgubiti ili ne, samo da se igramo.

Međutim, sjećam se kako baka Cvita i meni nekom prilikom recitira rugalicu Revi, revi...

Revi, revi magare
sutra ćemo na bare
 i na Banju Luku
 'di' se govna vuku!

To je bila njena, kraća verzija, a original je glasio ovako:

Revi, revi magare,
Sutra ćemo na bare.
Zakla baba junicu,
dade malom guzicu
i guzno crivo
da mu nije krivo.
I stare gaćetine
da otare baletine
Revi, revi…

Toliko me  ljutilo kad bi baka to posprdno recitirala da sam se derala još i više...što je i cilj takvih pjesmica, sad mi se čini...a mama bi na to dodala: 'Nek' se dere, manje će pišat' :)

Osim rugalice, znala je recitirati jednu zabavnu pjesmicu-igru:

Di si bila,
u selu na prelu
šta si radila,
pila vina,
je si l' meni ostavila
jesam,
di,
u tikvici na polici.
Dođe miš,
miš prde,
tikva puče, 
vino se proli,
pogledaj gori!

I na to bi baka pokazala prstom negdje gore prema stropu ili kuhinjskim elementima, a ja bih svaki put pogledala za njom... Bilo je zabavno zamišljati  kako miš trči po nekakvoj drvenoj polici, na kojoj je zemljani vrč s vinom pa još se na kraju sve i prolije! Eto ti veselja pa onda sve od početka...

Baka (drži Ivančicu ) i ja, 1994.

Tour de vrt 2014.

*

Svibanj

Ovako je izgledao u svibnju naš mali vrt...sve je na svom mjestu kako i treba biti...

A tu je i skriveni kutak iz kojeg dobacujem Dejanu svoje primjedbe i ideje dok on vrijedno radi nastojeći ispuniti sve moje zahtjeve...lako je tako :)

Presadili smo s Crvenke jednu lavandu, a tu su i matičnjak i metvica te biljka vegeta...

 Za potrebe vrta preuredila sam i jedan stari stol, naravno salvetnom tehnikom...

 Tikvica, ružmarin i peršin u starom betonskom valovu prekrivenom crijepom...

 **

 Srpanj

Čim kročim u dvorište ugledam žuti suncokret-semafor :)

 Nema više reda u vrtu, ali ubiremo prve plodove rajčica koje mirišu i imaju okus zaista kao rajčica :)

Jedna divlja ruža...      

 ..i smokva...

Na ulazu u vrt miris mirte :) jedva je preživjela zimu, a sad je u punom cvatu :)

 Lavanda, metvica i matičnjak pomiješali su svoje mirise...

 Jedan stručak lavande našao je mjesto u hodniku...

...a stručak metvice pod nadstrešnicom...

Lude bundeve okupirale su pola dvorišta...

                                               

A gle, između bundeva probija se jedan ananas! 

Posadili smo ga prije dvije godine najprije u posudu, dok smo ga ovo proljeće presadili u vrt...što će biti s njim, čut će se...za sada se hrabro drži.   

                                               

Bebe-tikve

I ove godine zasijali smo teglice u vrtu...vješto se hvataju svojim ručicama-viticama za bilo što u blizini...

Za sada sam zadovoljna urodom, nadam se da će preživjeti što veći broj beba-tikvica...

 Ove godine novina su nam tikvice s dva trbuha iliti dvije glave :)

Ako bude sve u redu, bit će na jesen zanimljivih lutkica...

Iako ih usmjeravamo, one se  tvrdoglavo uspinju svojim putem :)

P.S.

Dosadio mi stari crni sandučić za poštu pa ga  odlučih malo 'pozlatiti'...

Uporabila sam:

 zlatnu akrilnu boju,
 crnu akrilnu boju,
 konturnu zlatnu boju,
salvetu s uzorkom ruže
 ljepilo,
 lak,
 kist