Rupert and the Frog song

Bez puno priče-jednostavno poslušajte, ova pjesma i video me uvijek raznježe...

Kad na vrbi rode jaja...

                     

Svake godine pokušavam Uskrs učiniti malo drugačijim, a to se odnosi i na bojanje i ukrašavanje pisanica. Ove godine odlučila sam grbavu vrbinu granu uresiti jednostavno ukrašenim, ispuhanim jajima. Premazala sam ih tekućim ljepilom, a zatim omotala tankim užetom. Na isti način može se omotati vunom u boji ili koncem, no htjela sam ipak prirodniji izgled, bez boja. Prednost ovakvog načina ukrašavanja jest minimalni trošak materijala, jednostavnost, brzina (par minuta)...

Alisa u Zemlji Čudesa

Postoji li neka pjesma, crtani film ili film koji vam se tijekom djetinjstva toliko urezao u pamćenje da ste desetak godina kasnije još pod dojmom tražili neke detalje, slike ili snimke?


Tako je na mene utjecala Alisa- ali ne bilo koja, već Alisa u Zemlji Čudesa iz 1988. g., (Burbank film, Australija). Još se sjećam tog ljetnog nedjeljnog popodneva prije desetak ili petnaest godina, kada smo mlađa sestra, tata i ja gledali taj crtani film na nekom bosanskom tv kanalu. Pjesma mi se toliko urezala u sjećanje da sam ju još tjednima poslije pjevušila, a prije nekoliko godina sam pronašla i snimke na youtube-u.
Ima nešto u tim likovima i crtežima, zvukovima, što mi se posebno svidjelo tako da je ta verzija zauzela prvo mjesto na ljestvici svih ostalih Alisa...Ne moram ni reći koliko puta sam i sama poželjela upasti u neku rupu i s bijelim zecom otići u prekrasni vrt...

Alice, its a wonder you know who you are.
'Cause you've been traveling far.
You're off to that upper land, Oh Alice.
You just don't believe what you see.
But in your world you'll be free.
To dream the dreams you want to.
To dream the dreams you need to.
To dream the dreams you long for.
Oh, Alice.

Preuzeto s youtuba

Alice in Wonderland, 1988. Burbank Film





Alisa me podsjetila na još jedno vrijedno djelo Burbank Filma, koji očito ima ono ''nešto'' što mi se posebno sviđa...ovo je verzija Petra Pana  koju sam gledala više puta tijekom djetinjstva i koja mi je također vrlo draga...

Peter Pan, Burbank films Australia 1988. 

Dječak s gumenim opancima

Kada je Toma došao sa svojim roditeljima, braćom i sestrama u Valpovo iz Bosne, nije mu bilo lako. Starija braća i sestre brzo su se razbježali svatko svojim putem, a on najmlađi, tada pri kraju osnovne škole, ostao je s ocem raditi na zemlji. Dolazili su ipak, ponajviše tetka Ruža i stric Ilija pomagati u težim poslovima.

Nebrojeno puta tijekom djetinjstva kada mi nešto nije mogao priuštiti , tata mi je pričao kako je jedini (kada je došao u osnovnu školu u Valpovo) nosio gumene opanke-druge cipele nije imao. Bilo ga je jako sram. I svaki put kada bi mi to rekao rasplakala bih se kao kišna godina. Nadam se da tadašnja djeca nisu bila okrutna, kao današnja... I opet mi zasuzi oko, kada zamišljam kako svaki dan ide u školu obučen u seosku odjeću i opanke. Poželim kupiti sve cipele svijeta i  pokloniti ih tati, samo da se ne mora nikada više posramiti....
Ostao je tako skroman i danas. Cijeli njegov život čini mi se zapravo kao velika žrtva-rijetko bi si nešto priuštio da bismo mi djeca imali više, a najveću mu sreću  predstavljaju odlazak na pecanje i rješavanje križaljke. Trideset je godina išao biciklom na posao u susjedno nam Belišće, po najvećem suncu i hladnoj kiši... Zbog toga prezirem svu napirlitanu gospodu koja se šepiri ovom našom malom planetom ili ih možda žalim, jer u svemu oko sebe ne vide čovjeka. A osjećam i grižnju savjesti kada kupim nešto što mi uistinu nije potrebno, a što nam nemilosrdna okolina svakodnevno nameće.
Nadam se da će poživjeti još mnogo godina i da će na kraju svoga života biti zadovoljan svime što je teškom mukom postigao.

I zato danas, kada susrećem učenike različitih socijalnih (ne)mogućnosti, nastojim u njima prepoznati dječaka s gumenim opancima, koji na plećima nosi velik teret, prevelik za svoju dob.